Jbg dogodilo se i to. Vjerojatno je taj moj razuzdan život uz mnoštvo obveza što sam si nabacio na leđa napokon došao na naplatu. Organizam je napokon rekao da mu je dosta i dao mi crveno svjeto. Nazvao sam šefa, rekao mu da sam bolastan i ostao cijeli dan u krevetu. I onda kada pametan nema šta raditi, počeo sam razmišljati o njoj. Ne, ovaj puta u pitanju nisu u pitanju ni Bella, ni Nina. Odbijam više razmišljati o njima.
Čvrsto sam odlučio da ću u petak ponovno otići u onaj bar gdje sam vidio Stelu. Pobudila je nešto u meni. Lovca. Koji sada kada je zagrizao, sigurno neće popustiti. Zaintrigirala me je. A i definitivno mrzim kada mi netko kaže da je netko izvan moje lige. Ta mala neće ni biti svjesna što ju je spopalo. Danima razmišljam o njenim crvenim usnama. Usnama spremnim na pušenje. I samo će moj kurac biti u tim jebozovnim usnama. Cijelu noć.
A kada već bude kraj, pridružiti će se mom haremu. Šta? Zašto se opet zgražate? Zar cure koje jebem nisu moj harem? Niti jednu ne volim, a jebem na dnevnoj bazi. Znaju li jedna za drugu? Zar sam ikada pokazao da mi je stalo da ne saznaju jedna za drugu? Naravno da ne. Ako cure ne shvaćaju što radim s njima i da mi služe samo za seks, onda im vjerojatno ne smeta. Jer još su tu, zar ne?
Ponekad vam je tako teško nešto objasniti. Kako možete očekivati da se muškarac može promjeniti ako to ne želi? A ja ne želim. Dovoljno ste puta vodile glavnu ulogu, a ja bih vam to dopuštao. Dovoljno puta ste me gazile. I slomile srce. E pa sad sam ja na redu. Ovaj puta ja sam lomitelj. Ja jebem kad hoću i koga hoću. Bez osjećaja, bez posljedica. Ako vam se ne sviđa- znate gdje se nalaze vrata. Ima i drugih riba u moru da ne mogu bez vas. I sve bi se dobrovoljno javile da ih izjebem.
Stela.
Nedavno sam, ušavši u zgradu, osjetio miris njenog parfema. Vjerojatno je neka cura ušla u zgradu i na sebi nosila isti parfem. Jbg ja sam taj miris odmah povezao s njom. Čudno je kako ti neke stvari ostanu u sjećanju, da ti kasnije opet dođu, iznenada, kao kazna.
Ali da li mi je ovo stvarno trebalo? Da sjedim u dnevnoj s ugašenim svjetlom? I da mi jedino društvo pravi dobri stari viski i cigareta koju nisam ni dotaknio. Jel moguće da me ona mala Stela toliko opčinila svojim odbijanjem da i ovakav bolestan ne mogu spavati zbog nje?
Zajebi to. Previše razmišljam. Idem prošetati Adama, ionako ga previše zanemarujem.
Zanimljivo je kako nas mozak zajebava u određenim trenutcima. Čim sam izašao iz svog stana, na susjedovim vratima ugledao sam neodoljivu pozadinu. Jebi ga, vidio sam je jednom uživo i svaku noć od tada razmišljao kako ću polako uzeti s leđa vlasnicu te neodoljive pozadine da mi sada sve guzice liče na njenu. Sve dok mi nosnice nije zapljusnio poznati miris.
Stela.
Život ponekad ima bolestan smisao za humor.
Šaptač
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
