Postoji znak koji jasno govori da nema ljubavi. Ni ljubavi, ni prijateljstva, ni simpatije. Iako se sve to može opravdati, preokrenuti, čak i pred samim sobom. Ali ako se to događa, nema ljubavi. Ponekad postoji skrivena mržnja, koju skrivamo sami od sebe.
To je kada ljudi udaraju po bolnom mjestu. A svi mi ponekad udaramo: riječima i postupcima. Nije riječ o fizičkom udaranju. U svađama koje svi imamo i kroz koje prolazimo može se reći mnogo uvredljivih stvari.
One iz nas izlaze u vatri emocija. No, onaj koji istinski voli ne udara u slabu točku našeg trbuha, u solarni pleksus. Onaj koji voli nikada neće slati otrovne strelice u naše najbolnije i najranjivije mjesto.
Udarci koji bole
Ako netko bolno pati zbog svog fizičkog nedostatka, onaj tko mu je blizak itekako to dobro zna. Jer onaj koji to dijeli s njim, traži od njega podršku i zaštitu.
Znamo što znači kad od osobe kojoj se povjeriš, dobiješ na primjer: “Kako to izgledaš, kako si debeo, izgledaš odvratno! Ne nosi tu suknju sa takvim nogama! Da imaš manji nos, mogla bi čak izgledati simpatično!” – ako tako govori, on/a namjerno udara direktno u meki dio našeg trbuha, u slabo mjesto.
Ako zna za financijski neuspjeh s kojim se druga strana teško nosi, ako je ovisna o pomoći i prisiljena koristiti resurse partnera, onda udara po bolnom mjestu, podsjećajući na to: „Ja te hranim! Ti si gubitnik, luzer! ”, – ili “sponzoruša”- nije važno. Važno je da se udarci nanose točno u najslabiju točku, da bi bilo bolnije. Znajući za tu bol – oni će provocirati da bi kod nas izazvali patnju.
Ako znaju za osjetljivost – dovest će nas do suza, a onda će nas nazvati plačljivima i histeričnima. Iz svake od priča o osobnoj prošlosti izvući će ono što neku osobu može povrijediti.
“Ti si kćer alkoholičara,” “nije ni čudo što te je majka izbacila iz kuće”, “šef te s pravom prezire”, jer onaj tko nam je blizak, zna mnogo toga, zna gdje smo ranjivi. I nepogrešivo udara u najbolnije i najslabije mjesto.
Potom se mogu čak i ispričati, jer zašto ne? Napad pa isprika, provjerena taktika manipulatora.
Mnogi će nasjesti, jer svakome su od nas čak i loši odnosi ponekad i potrebni i korisni. I zaista, treba oprostiti. Treba oprostiti radi sebe, ali takve zle udarce ne treba zaboraviti. To je marker, znak nedostatka ljubavi. Signal mržnje. Skrivene, pritajene čak i od samog sebe, želja da istinski patimo, želja za ubijanjem naše nutrine.
Foto: Canva
Namjerno uništavanje psihe druge osobe
Zato što namjerno udaraju u bolno mjesto, kako bi izazvali najveću patnju i na kraju uništili osobu, njeno samopoštovanje, njen karakter, njenu srž. To je namjerno uništenje drugog.
Zbog toga ne treba njegovati iluzije. Namjera je jasna. U takvim situacijama, kad nemamo gdje otići, maknuti se od takve osobe, važno je okrenuti leđa, zaštititi trbuh, solarni pleksus, svoju srž i energiju. Treba naučiti izbjegavati okršaje sve dok ne pronađemo način kako se udaljiti. Treba naučiti prepoznavati takve osobe i ne ulaziti s njima u odnose. Treba naučiti sebe čuvati, za sebe.
Ne opuštajte se previše s nepoznatim ljudima, čuvajte sebe, ne ulijećite u odnose kao grlom u jagode, ne vjerujte u riječi već gledajte djela, jer niski udarci nisu ljubav. Ni prijateljstvo. Ni odnos. To je mučenje i mržnja kojom vam nanose bol a kasnije se eto, za nju ispričavaju.
Izvorni tekst napisala: Anna Kirjanova / prijevod i obrada APortal
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
