Mjesec: srpanj 2016.

Beauty…

Ljepota je oduvijek u oku promatrača… bilo da pogled zastane na širokom osmijehu i vedrini koja pršti iz izraza lica, bilo da se sakrije u blagom smiješku i samozatajnosti duge, meke kose……

Manipulacija ili samo igra?

Danas sam uhvatila Pikaćua, Snajtera, Sandpana i Arboka. Obišla sam cijeli grad tri puta. Jedan je bio u parku, drugi u kadi, treći u omiljenom kafiću, uhvatih ga na wc školjci, a…

Moj Igore…

Pročitala sam tvoje pismo i ne znam što sada očekuješ od mene? Da istina, volim te još uvijek, u meni raste tvoje dijete, naše dijete… ali… one večeri kada si otišao bez…

Emotivna zrelost…

On nije spreman. Nisam emotivno spreman- kaže on. Ostala sam paf! On nije emotivno spreman za nošenje naočala?? Naravno da sam najprije pukla od smijeha, a potom sam se zamislila i posramila.…

Mala šansa…

I nakon svega ostane samo bol, koja popunjava ovu prazninu u srcu I saznanje da njemu nikada neću biti dovoljno dobra, dovoljno savršena i dovoljno tiha I dok mi se bol prenosi…

Prokleta pitanja…

Malo je zahladilo. Zapravo puno je zahladilo i ja kao ja, uspjela sam pokupiti prehladu. Da kupim kunu po kunu kao viruse u zraku do sada bi bila milijunašica i Jelena Rozga bi slušala…

Biti mama…

Moja najdraža uloga je uloga mame.  Oduvijek sam govorila da ako se ikada udam želim imati dvije curice. Možda zato što ja nisam imala sestru, a silno sam je željela. I hvala…

Oštećena žena…

Mrzim te. Volim te. Mrzim što te volim. Mrzim sebe što te volim. Mrzim nas oboje zbog tebe. Čak i sada, nakon toliko vremena, kada su sve one negativne emocije ljutnje i bola…

Pola muškarca…

“Neću pola muškarca! Ili cijeli ili ništa! Bit ću sama, ali na pola muškarca više ne pristajem.” Ovako priča moja prijateljica dok sam joj se žalila na nekog novog lika kojeg sam…

Gdje stanuješ?

Prijateljice… ti što ruku pružiš kad ti zatreba moj oslonac, kad ti zatreba mila riječ utjehe, kad ti zatreba netko, da uz tebe stoji? Gdje sad stanuješ? Sad kad ti se nadam,…

Ljubav je…

Uvijena u nježni zagrljaj snažne ljubavi polako tonem u prvi san. Spokojna, mirna i sigurna. Ovdje me niko i ništa ne može dotaći, ovdje sam zaštićena od svih nevolja ovoga svijeta. Puštam…

Vrtlog misli…

Dugo je sjedio nepomičan, s bolovima u glavi koji su sad bili jači nego prije. Morila ga je misao da možda nije bio pregrub prema Bojani. Nije joj pustio da kaže ni…