Mrzim te. Volim te. Mrzim što te volim. Mrzim sebe što te volim. Mrzim nas oboje zbog tebe. Čak i sada, nakon toliko vremena, kada su sve one negativne emocije ljutnje i bola splasnule, sve što mi je ostalo je ljubav. Mislila sam da će proći, da ću biti dobro. Ali nije prošlo, i nisam dobro. Zapravo jesam barem bolje, naučila sam da se nosim sa svakim osjećanjem vezanim za tebe. I prije sam te voljela a nisam ništa dobivala zauzvrat tako da se nije mnogo toga promijenilo što se tiče tebe. Samo samo ja ta koja je drugačija. Čvršća, stabilnija. Takve su žene koje izgube emocije.
Patila sam za tvojom blizinom, patila sam za pažnjom, za ljubavlju, za srećom, za našim trenucima. Osjećala sam se praznom i bezvrijednom, mislila da ti nisam dovoljno dobra, ili što je još gore mislila sam da nisam dovoljno dobra za tebe. Stalno sam se preispitivala, tražila vlastite mane i izmišljala nove sve samo kako bih opravdala sve što si bio i što si radio. Sada znam, nije bilo ljubavi.
Ja sada imam nekoga pored sebe ko me voli onako kako sam tebe ja nekada. Bezuvjetno, bezgranično, uradio bi sve za malo moje pažnje i malo ljubavi. Proveo bi svaki trenutak sa mnom, pružio bi mi i ono što ima i što nema. Živio bi za mene, i zbog mene. Zamišlja svoj život sa mnom, i svaka moja sitnica mu je bitna i ogromna. Sve ono o čemu sam nekada sanjala, ja imam, samo tu više nisi ti. I voljela bih da mogu jednostavno tebe izbaciti iz toga svega i dati sve ono što sam nekada željela tebi, njemu. A ja ne mogu. Nemam mu šta dati! I mrzim te svakim svojim djelićem zbog toga.
Odvikla sam se od topline, nisam naučila na pažnju, na ljubav, na to da nekome može toliko biti stalo do mene. I dok nas posmatram ja vidim tebe i sebe! Samo što sam ovdje ja ti! I sada tačno znam kako ti je bilo dok sam te voljela. Tačno znam zašto ti je bilo teško voljeti me i pružati mi pažnju i ljubav. Bilo je teško jer me nisi volio.. I ti si u našoj vezi mislio na nekoga drugog, a ne na mene. Mislio si na sebe.
Sad mi sve još teže pada. Bilo mi je lakše čuvati uspomenu na nas kao nešto sveto, iskreno i potpuno, kao na nešto najljepše i najčistije, i ja to sada ne mogu. Ne kad mi je konačno kristalno jasno zašto sam bila nesretna iako sam toliko voljela i davala sve od sebe. Sve mi je jasno mili moj. Nisi me volio. Volio si sebe kakav si bio kad sam ja tu. Znao si da imaš na koga da računaš u svakom trenutku, znao si da ću ti se predati kad god to budeš želio jer sam disala samo za tebe. Bilo je lijepo znati da imaš nekoga takvog pored sebe, ‘ko će uvijek biti tu, i sada ti je tek čudno kada sve to nemaš.
Ja sam tebe ostavila „čitavog“. Bio si voljen, bio si poštovan kao najsvetija relikvija, bio si obožavam. A šta si ti meni ostavio? Kakvu mene si ostavio? Oštećenu. Slomljenu. Mrtvu. Nesposobnu da ponovo volim i da se dam nekome ‘ko me zaslužuje. Nesposobnu da mu kažem obične dvije riječi koje mu kao vazduh trebaju! Uzeo si mi sve. Uzeo i odnio sa sobom, i ja sada ne znam kako da se nosim s ljubavlju jer je više nemam. Promijenila sam se. Ne bi me prepoznao da me sretneš. Razvila sam neki obrambeni mehanizam poslije tebe, i više me ništa ne može dotaći. Ništa osim jedne stvari, jednog bića. Ništa osim tebe. Samo tad osjetim da sam živa, po tom oštrom ubodu u srce, i bolu koji me obavije.
Ali naučila sam i sa tim da se nosim, na meni se ne vidi. A bol sam odavno prihvatila kao svoju, još dok sam tebe imala. I znaš, tebi u inat, i u inat tome što si još uvijek moje sve, ja ću dati sve od sebe da ga zavolim. Pružaću mu pažnju, paziću na njega i puštaću mu da me ima. Smijaću se jer mu je moj osmijeh važan, provodiću vrijeme sa njim jer mu to treba. Imaće sve što sam nekada čuvala za tebe. Imaće zato što ja znam najbolje kako i koliko boli kada voliš toliko, a onu drugu stranu nije briga. I zavoljeću ga. Zavoljeću njegovu ljubav, njegov trud, i ponovo ću biti ona stara. Tvoje ime više nikada neću izgovoriti. Znam da će ostati u meni dok sam živa, ali niko ga neće čuti sa mojih usana. Nikada više. I možda ga neću voljeti koliko volim tebe, ali pronaći ću neke nove emocije i dati mu ih. Ako ovakva, oštećena, to uopšte budem sposobna. Bar znam da ću dati sve od sebe.
Amazonka
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
