S tobom je svaki dan bio kao vožnja vlakom smrti. Malo gore – malo dolje, čas slatko čas gorko. Doslovno si bila moj pelin i med. Znao sam se zateči kako stojim šokiran nekom tvojom izjavom. A tvoj mačkasti glas kojim si se uvijek izvlačila iz nevolja i direktan pogled u oči, slomio bi mi ljutnju u trenu.
Sada ipak ne može. Nešto u meni pogasilo je vatre koje si davno zapalila.
U glavi mi je scena tebe, ljute kao i obično bez nekog osobitog povoda. Ulaziš i izlaziš iz sobe. Bijesno lupaš vratima.
Pakiraš svoje stvari po stoti put i prijetiš odlaskom ako ne budem – pa ono što želiš da budem, sve samo ne ja. Gadi ti se moj dodir, nemaš živaca za razgovor, bijesno iskačeš iz vlastite kože i tjeraš mak na konac.
” – Zašto si takva? – pitam a ti me pogledaš kao da sam ti nekog ubio.
– Zašto sam ja takva? Ti si taj kojem je sve dobro. Koji nema ambicije ni želje išta promijeniti. Očekuješ da ostanem trunuti s tobom u ovom starom, pljesnivom stanu, s glupim mačkom. Ti stvarno ne želiš ništa više od života??
Šutio sam.
– Ti možda možeš tako, ali ja ne mogu. Želim vidjeti svijet i želim živjeti. Dobro živjeti. Želim jednog dana djecu upisati u najbolje škole i pružiti im sve ono što nisam sama imala! – vrištala si i tako ljuta ostavila stvari i izašla iz stana, zalupivši vrata za sobom.”
Sva moja sjećanja na tebe su takva. Ona lijepa već su se izgubila u magli vremena i iz uma mi lagano blijede obrisi tvoga lica. Ostaje živ samo taj osjećaj gorčine. Pari me iznutra kao žeravica. Ponekad imam osjećaj da ću se ugušiti u dimu vlastite gluposti.
Zbog tebe s nikim ne mogu biti što jesam i nikoga voljeti. Pokušavam ali ne ide. Žene dolaze i prolaze, ali nijedna ne može probiti bedeme koje si ti sazidala. Sve je to samo usputni seks. Sirov i bez emocija. Ponekad se osjećam prazno, istrošeno… Preispitujem se, u kakvu sam se to osobu pretvorio. Ali znaš, neki drugi, mračniji dio mene je čak i zadovoljan s tim, na neki čudan i uvrnut način.
Ne želim te. Ne treba mi više sranja u životu. Uzmem što mi treba i odem. To si ti napravila od mene. Sirovinu.
Ne marim za osjećaje žena s kojima spavam, i one to ne traže od mene. Sve je mnogo jednostavnije, jedan poziv, par pitanja kako sam i što ima, i već sjedam u auto i za tren sam u njenom stanu. Nema tu puno priče ni ”cici-mici”. Samo seks. Čisti, životinjski, sirovi seks. Oboje znamo što želimo i to uzimamo.
Kad sve završi tad nastaje ona praznina iznutra. Osjećaji ne postoje, samo čujem kako u meni lupa, i osjećaj olakšanja i nemir. Nema prostora za maženja i nježnosti. Ponekad pričamo, ponekad šutimo. Ta prelijepa gola žena pored mene ne znači mi apsolutno ništa.
A ti si mi značila sve.
Oblačim se, skupljam stvari i odlazim bez da se osvrćem. Ne postoje nikakvi poljupci ni zagrljaji na odlasku. Znamo da ćemo možda ponoviti tu šemu “dođi – pojebi – zaboravi” za dan ili dva, a možda i više nikad. Nije važno.
Aplauz molim. Moj poraz tvoja je pobjeda.
Šaptač
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!