Da, razumijem te. Ali savršeno te razumijem. I on se našao tu kad mi je najviše trebao neko, iako to nisam htjela priznati. Ni sebi. Ni njemu. Ni Bogu. Trebao mi je neko da ćuti. Neko da shvati. Neko da utješi. Da mi pokaže da ipak vrijedim, i to mnogo. Jer si ti mi pokazao da ne vrijedim. Ubijedio si me, a ja sam povjerovala, kao dijete u bajku. Trebao mi je neko da mi izbaci sliku tebe i nje iz glave. Tebe i nje, u našem krevetu. Nje, na mojem mjestu. A ti znaš koje je moje mjesto. Bilo.
Našao se on, kao da ga je viša sila stavila pred mene. Baš tu gdje treba…Volim li ga, pitao si. Da. Ne. I da, i ne. Ne znam. Prvo, ne znam više šta je ljubav. Definiciju ljubavi sam postavljala prema onome što smo mi imali. Ti i ja. Neizmjerna sreća koja me obuzme kad ujutru otvorim oči i vidim tvoje lice. Dječija dragost, kad čujem tvoje korake uz stepenice. Toplina, kad kroz san čujem tvoje riječi dok me miluješ po kosi…”sreća moja, ljubav moja…pile.”. Onaj zimski zagrljaj pod pokrivačem. To je za mene bila ljubav. To je za mene bila krajnja i definitivna harmonija. I to se raspalo kao da nije ni postojalo. Tvoj trenutak slabosti i moj zadnji komadić ponosa su izbrisali sve.
Onda sam počela da sumnjam. Je li to bila ljubav? Je li uopšte ikad postojala mogućnost da se nebo i zemlja zavole? Ili su se voljeli oduvijek, ali zakonom univerzuma im nije dopušteno da se ikada spoje? Lakše mi je da mislim da je to tako moralo biti. Da je ispisano prije nas i da nismo imali izbora.
Ali, nebitno šta ja mislim, ja znam da nije tako. Izbor smo imali. Imao si ti. Imala sam ja. I izabrali smo, od svega mogućeg, jedini izbor propasti.
A sa njim, takve trenutke nemam. Pažnja je tu. Zahvalnost je tu. Poštovanje je tu. Briga, odricanje, nježnost. I sve je to obostrano. Samo želja ide u jednom smjeru. Njegova, prema meni, a moja…? Prema čudu. Ali još uvijek mogu da je zamjenim sa svim drugim stvarima. A moram priznati, dosta me čupa i navika. Navikla sam na njega. Navikla sam da je tu kad mi treba, da pravi budalu od sebe samo da me nasmije kad vidi da sam tužna. Navikla sam na to što mu ne moram govoriti ni tražiti ništa. On se ponaša kao ono što jeste. Kao čovjek koji voli. Kao što sam se ponašala ja prema tebi.
Jedina stvar koja me koči je to što nisam slobodna. Nisam se uspjela osloboditi tebe. Još uvijek sam u strahu da te ne povrijedim, pazim šta ćeš čuti i od koga. Bojim se da mu dam sve što mu treba, iako je zaslužio. Iz straha da će tebi nekad nešto zatrebati, a ja neću imati da ti dam, još uvijek ne smijem da se prepustim. Još uvijek pazim na to da te ne načinim bol, iako si ti jednu mene, onu najbolju, ubio. Onako, krvnički bez savjesti. Onako, kukavički. Ubijaš me još uvijek, prečesto, svaku drugu, treću noć, svako drugo, treće jutro kad otvorim oči i shvatim da je to bio samo san. Kazniš me svaki put kad čujem neku našu pjesmu, kažnjavaš me podsjećajući me da nisi zaslužio ti da toliko patim. Ali ne žalim se. Trpim. Jer znam da sam zaslužila ja da patim. Moja savjest mene jede, a ti mi je svaku drugu, treću noć, olakšaš. Jede me jer znam da je on zaslužio da mi vidi osmijeh na licu i da zna da je zbog njega. Samo zbog njega. Zaslužio je da čuje da ga volim i da zna da je istina. Zaslužio je da čuje ‘da’. Zaslužio je više od ikoga ikada, da bude jedini u srcu, duši i umu.
Kriva sam mu iako on to tako ne gleda. I jede me to. Ali ti me kažnjavaš, onako iz mraka, na svoj neki najbolji način, i praviš ravnotežu. Iako bi i to trebao da uradi on. Onako krvnički, bez savjesti.
I eto ti odgovor. Definiciju ljubavi sam možda pogrešno postavila. Hiljadu i jedna noć sa tobom mi je trebala da shvatim da sam pogriješila. Jedina istinska ljubav je ona “kao što žrtva voli svog krvnika…”. Istinska. Do kosti. Neizbrisiva. Pogrešna. Neshvatljiva.
A on je sve, sve što mi može biti.
A ti si mi ništa, ništa osim krvnika.
Iz jedne nepročitane knjige.
Khaleesi
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
