Lijep je dan, ptičice cvrkuću i sve to divno i krasno. Dođem doma iz Zagreba malo da se odmaknem od svakodnevice. Jer se, kad dođem doma, u zadnje vrijeme, najviše volim družiti s mamom. Valjda to dođe s godinama. I tako jedne divne večeri odemo na kavu i pridruži nam se jedna njezina prijateljica. Sjednemo na kavu i kreće ona slavna: „Joooooj pa što je tvoja Megi divna cura, stvarno je prekrasna al’ da bar hoće malo smršat.“ K’o da me je netko polio kantom hladne vode, sjedim i glupo se smješkam. Onda se još u priču ubaci i moja mama. „Pa šta joj ja mogu, ja sam joj cijelo vrijeme govorila, kumila je, molila je, tjerala je na dijete al’ ona neće pa neće.“
Na to onda počinje savjetovanje o najboljim načinima za skidanje kila, te izbaci ovo, te jedi ono. A ja samo želim u miru božjem popit kavu i nastaviti sa svojim životom. One tako raspravljaju, ja sjedim, smješkam se i klimam glavom, palim cigaretu da se malo smirim.
I to je samo jedna od milijuna sličnih situacija koje od kad znam za sebe proživljavam. Skoro svaki dan doživim jedan takav NEPOZVAN „dobronamjeran“ komentar ljudi oko sebe. “Jooj kako bi bila super da smršaviš. Jooj pa zar ćeš zbilja pojest tu čokoladu? Treba li ti to?”
DA! TREBA MI! Jer si me upravo naživcirao/la sa svojim komentarom za koji te, usput budi rečeno, nisam ni pitala! I da me manje bedira tvoj nepozvani komentar, i da se manje razmišljam o tome kad dođem doma i ostanem sama. I ne nisam razmaženo derište koje ne podnosi kritike i koje hoće da ga se stalno hvali (ok, jesam možda malo) nego ako gospodin (ili više njih?) koji je pisao jednu super knjigu koja se zove Bonton kaže da ako te netko ne pita za mišljenje i savjet onda ga lijepo poslušaj i nemoj ga davati.
Jer osim što za isti nisam ni pitala, ne biste vjerovali dragi moji komentatori, ali ja doma imam ogledalo, znate onu stvar u koju pogledate i vidite sebe točno onako kako izgledate. U ovo sve, naravno ne ulaze osobe koje su meni najbliže (obitelj, najuži krug prijatelja). Iako me i oni znaju naživcirati jer vjerujem da sve što mi govore, govore u najboljoj namjeri.
Ovo je namijenjeno ljudima koji mi nisu bliski ali se uvijek kad me vide osjećaju pozvanima i prozvanima komentirati moj fizički izgled. I sad bi ja to trebala prihvatiti kao dobronamjeran komentar, klimati glavom i smješkati se.
Zanima me zašto onda nije jednako društveno prihvatljivo da onda tim osobama (koje su, usput budi rečeno, većinom starije od mene) odvratim da bi i one baš bile super da odu na face lifting, botoks, da se ofarbaju, ljepše obuku, operu ili u većini slučajeva da ni njima ne bi bilo zgoreg da smanje kašiku?
Megi
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
