Sve je uredu…

Mrzim te. Znaš li ti to uopće? Taj osjećaj je toliko jak da pleše po ivici mog uma. Volim te. Istom jačinom koliko bih te najradije šutnula u zapećak historije. Ali ne mogu. Toliko si jak i sveprisutan u meni, da zapravo imam osjećaj da sama, bez tebe u svojoj koži, ne postojim. Nema me.

Možda je to bunilo izazvano koktelima koje mi daju? Možda posljedica tuđih vriskova koji su mi se urezali u um?

screamer2

„Ona uopće ovdje ne bi trebala biti. Samo je potištena. Doživjela je šok.“ – jedan glas.

„Slažem se kolega. Prenježna je za ovo, mogla bi ju okolina još više slomiti. Otpustio bih je uz nalog da dolazi u dnevnu bolnicu.“ – drugi glas.

Neki baner

„Helena, kako se danas osjećate?“ – netko treći.

„U redu sam. Iskreno zabrinuta za svoje duševno stanje. Ali u redu.“ – odgovaram začudo, istinu na glas.

„Vaš napredak je izuzetan. Prvih dana uopće niste bili u stanju govoriti. Zaista ste hrabra djevojka.“ – onaj prvi glas.

Nakon toga obilazak drugih pacijenata i donesena presuda da za nekoliko dana idem kući. Tebi. Smiješno zar ne? Još uvijek u svom umu plešem između pronalaska razloga da živim, da zaboravim što sam čula i vidjela i da se suočim sa spoznajom da možda nikada nećeš moći prihvatiti činjenicu da sam završila ovdje. Ne ti. Ti koji si prije mene prošao previše toga. Ti koji si preživio sve.

Pitam se kako mene preživljavaš? Shvaćam da sam kao lava koja te iznutra pali. I melem koji dođe pa nekom čarolijom oživi sve ono spaljeno.

Mi smo sebi i sudac i porota i egzekutor.

Vidiš, čak sam se počela služiti snažnim riječima. Valjda sam zaista bolje? Ili je to od silne želje da odavde pobjegnem?

Nešto ljepljivo klizi mi niz lice. Vrti mi se znaš, a djevojka na krevetu nasuprot mog vrišti dok me gleda. Čujem korake i čujem kako mi srce lupa kao blesavo. Mislim da se gubim.

„Što ste joj jutros dali?“ – čujem negdje u pozadini svog uma, s osjećajem hladnog poda koji se stisnuo uz moj obraz.

Zar sam pala? Kad sam to pala?

„Podignite je.“ – netko će oštro ili mi se samo čini?

„Kisik, kisik!“ – vrisak pa muk….

Neki baner

Neki baner