- Slušaj, želim s tobom pričati !
- Pa dobro, smiješ me pitati tko sam ja da ti sa mnom pričaš , ali ako budeš bahat i neuljudan, zaključit ću da s tobom i nije vrijedno pričati .
- I da, rijetko idem u tvoje ovozemaljske hramove i zaista rijetko saslušam do kraja one ljude što tamo u tvoje ime baljezgaju koješta.
- Jesi ti ikad saslušao kojega od njih?! E, pa trebao bi! Vjerujem da bi se zbog pojedinih dobro posramio!
- Nego, htjela sam te pitati gdje si ti uopće?!
- Zašto već tako dugo ne radiš svoj posao kako treba?
- Samo da znaš, ljudi pričaju da si svemoguć. Govore da sve vidiš, sve čuješ i sve znaš, pa te opravdavaju kojekakvim šupljim isprikama, jer te ne mogu naći kad im trebaš.
- Meni se čini da im je sve teže nalaziti opravdanja za tebe.
- Znaš li da mnogi vrijedni i radišni ljudi gladuju, jer su ih namagarčili neki kojima si to dopustio?
- Znaš li da neke pogane i nakaradne njuške izazivaju ratove u tvoje ime i u ime sramnih ljudskih interesa?
- Jesi li vidio koliko je dječice koja gladuju, tuku ih, siluju, muče na razne neljudske načine?
- Molim?? Krvnike ćeš kazniti?! I to je to?? Ma daj?!
- Zašto si uopće dozvolio da postoje??
- Nemoguć si! Ajde naćuli uši i poslušaj jauke i vapaje nedužnih!
- Ako se odmah ne prestaneš tako providno izvlačiti , neću više nikad s tobom pričati!
- Dopustio si da se događaju strašne i nepopravljive stvari, znaš ?! Ne vjerujem da možeš naći opravdanje za to!
- Postavljam si mnoga pitanja vezano za tebe i da, zazivam ponekad tvoje ime u nadi da ćeš se možda smilovati ponekoj duši koja pati. Nikad te nisam ništa tražila za sebe.
- Ne, ne! Nisam bahata, nego jednostavno se radije uzdam u sebe, jer nisam sigurna u tebe.
- Uhvatila sam te puno puta da žmiriš tamo gdje si trebao imati širom otvorene oči. To je ozbiljno poljuljalo moje ufanje u tebe, i u pravdu i ljubav koje bi trebao širiti. Podsjećaš me na wi-fi koji ne radi, a svijetli kao da je ispravan. Oprosti mi na usporedbi, ali još si i dobro prošao.
- Svakako me zanima gdje si i što to tako važno radiš zadnjih godina? Koje to neodgodive poslove imaš, da dopuštaš da sve strahote koje se događaju, budu oprane onom narodnom poštapalicom “To je Božja volja”?
- Zar je zaista tvoja volja da hrpa muškaraca danima siluje neko dijete ili ženu??
- Jesi li rekao kojem čovjeku da baci bombu i pobije na desetke ljudi??
- Da li je stvarno bilo koji rat tvoja volja??
- Je li moguće da tvoji namjesnici, na misi pričaju o ljudskosti, brizi za bližnjega i ljubavi, a onda iste te bljuvotine od ljudi, u tvojoj kući i pod tvojim okriljem, siluju djecu koju su roditelji puni povjerenja u tebe, poslali njima po božju riječ i molitvu?? Je li moguće da si to odobrio??
- Ubijaju u tvoju čast i kažu da to rade po tvojoj naredbi?! Oduzimaju djeci živote, roditelje im pred njihovim očima mrcvare, bacaju bombe jedni po drugima, rastjeruju starce…
- E pa srami se! Sto puta se srami ako je to tvoja volja!
- Ma ljuti se koliko hoćeš! Ništa te ne može oprati i niti jedan argument ti nije dovoljno dobar da se za to opravdaš.
- Svejedno mi je kako ti je ime, jer Bog si i samo si jedan. Svejedno mi je i u kojoj od svojih bogato uređenih kuća trenutno živiš, jer u svaku sam ušla da te nađem. Svagdje sam vidjela samo zidove i tvoje veće ili manje razmetanje, zlatom optočene tvoje slike, tvoje ljude kako se kite i bahate raznim vrednotama slaveći tebe i tebi u čast. Gdje si da to sve ne vidiš?
- Dopuštaš to i samozadovoljno se smješkaš tamo na tom mekanom oblaku koji te nosi po nebu?! I nije ti neugodno??
- Učili su me da postojiš i da si svemoguć!
- Zbog svega što vidim, nisam više u stanju samo vjerovati starijima na riječ i uzdati se u tebe. Ne mogu više samo čekati vjerujući, jer ako su ovo tvoje kušnje onda ti ne nosiš ljubav i samilost, kao što pričaju.
- Oprosti, ali objasni mi sve ovo, da bih mogla pognuti glavu pred tobom ako te ikad nađem. Objasni mi, molim te!
- I zašto me uče da moram pred tobom pognuti glavu i osjećati strah? Zašto, ako si mi prijatelj?
- Pomozi mi da shvatim i da te nađem!
- Znam, znam…trebam te tražiti u sebi, a ne u onim kućama gdje sam pognute glave skrušeno sklopila ruke, iz pristojnosti i poštovanja prema onima koje sam tamo zatekla kako te čekaju danima, godinama i još uvijek bezrezervno vjeruju u tebe.
- No, ja sam prije svega čovjek i u meni živi čovječnost, ja već živim ljubav i poštujem svako živo biće najbolje što znam. Nisam se nikad svjesno ogriješila o nikoga, a ako sam nenamjerno pogriješila i to shvatila, iskreno sam se pokajala. Ne kao vjernik, nego kao čovjek.
- I zanima me što ćeš reči onima koje si uništio, a nikome ništa nisu bili krivi? Ne izgovaraj se!
- Ti si Bog i ne možeš samo reći “Oprostite, pogriješio sam!”
- Jednostavno ne možeš!
- I znaj nismo gotovi, potražit ću te ponovo i opet. Neću ti dati mira dok mi ne odgovoriš.
Viktorija Herak
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!