Treba li nam zaista tuđi “kompas savjeta”?

„Ti bi trebala sad ovako …“

„Bilo bi ti bolje da odeš prečicom …“

„Mogao bi ovo ostaviti, pa se primiti …“

Savjeti su kompasi našoj neodlučnosti u spektru izbora. Raščišćuju maglu straha od neizvjesnosti. Pomiču nas s mjesta. Trebali bi biti točan putokaz, no ne daju garanciju da ćemo doći do cilja.

I kod onih koji ne traže savjete direktno, često ispadne da je njihov unutarnji glas zbir onoga što bi im netko savjetovao. Onoga, kako bi netko gledao na potez o kojem se dugo promišljalo radi dolaska do cilja.

Imaginarna karta naših želja

U našu imaginarnu kartu za ostvarenje planiranoga, ucrtavamo smjernice savjeta.  One su sačinjene od iskustava, predrasuda i želja. Ponekad se neke smjernice nađu na našoj karti jer se netko drugi trebao voditi njima, ali ih je proslijedio pa smo ih prihvatili.

Proslijeđene smjernice već su se nalazile na velikom broju imaginarnih karti, no rijetko se baš prolazilo njihovim putanjama. I ostanu te smjernice u sjećanju baš zato jer se njima nije prolazilo, a bile su savjet za ucrtati pa ih je lakše samo prebaciti kao lopticu.

Kad ucrtamo previše savjetnih smjernica u svoju kartu, nekako se izgubimo po njenim dijelovima s čijih se mjesta cilj niti ne vidi. Nisu sve te smjernice zlonamjerne, ali ne treba se ih slijepo držati, naročito ako se s njihovom putanjom nije ostvario cilj.

Tako se volimo hvatati i za citate danas, koje ćemo prekršiti sutra, jer nas isti nisu usmjerili ili približili cilju.

Pokupit ćemo ih od nekih uzora, no to neće uvijek biti karta za isti smjer, na kraju će nas možda odvesti i suprotno od cilja.

Ponekad će nas smjernice i toliko umoriti da ćemo odustati od cilja. Njihovi smjerovi koji se međusobno krše, zadavat će nam glavobolje. To je kao kad imaš cilj preseliti se u drugi grad i znaš zbog čega to želiš, a onda te savjeti guše.

Primjerice, nemoj u kuću, nego na stan jer je lakši za održavanje, nemoj u taj dio grada opasan je ili nemoj tako daleko od posla jer ćeš imati velike troškove prijevoza.

Ljubavni savjeti

Za kompasom savjeta volimo posezati i u ljubavnim situacijama. Tad je smjernica više nego situacija i često se jedna s drugom krše pa pomislimo koliko je put do cilja kompliciran jer nas smjernice od tuđih iskustava koje su pripadale nekim drugim individualnim kretanjima zavrte u krug.

Kompas savjeta potreban je kako bi bili oni koji uče na tuđim greškama, a ne na svojima. No ipak, nije uvijek sve crno i bijelo. Svatko je individua za sebe pa će tako najbolje sam izabrati koja smjernica je najbolja za njega. Svatko će sam procijeniti je li spreman proći po smjeru izabrane putanje.

Dok postavljamo smjernice svog kretanja, važno je da ne vjerujemo slijepo samo jednoj, da smjernice budu prilagodljive te da gledaju prema cilju.

Ako zbog nepravilno postavljenih smjernica ne dođemo do cilja, znači da smo kompas predali nekome tko nije sastavljao našu imaginarnu kartu. Previše smo vjerovali tuđim smjernicama. Ili smo, krenuli po njenoj putanji u krivom trenutku.