„Nije mene briga što će netko reći!“ obrambena rečenica nakon neke naše izjave ili postupka za kojeg smo svjesni da bi se mogao komentirati.
I nemir nastaje u potrebi da se ipak na suptilan način sazna sadržaj komentara tj. cijela priča. A onda nemir raste zbog vrtnje misli zašto je to netko prokomentirao na drugačiji način, nego što smo htjeli. Zašto netko nije nešto vidio kako mi vidimo?
Tvoja, moja percepcija
Nesvjesno se trudimo da komentiraju i pričaju naše izjave ili postupke na onaj način kako ih mi gledamo, kako ih mi pričamo, iz našeg gledišta. Želimo da nas vide na određeni način koji nam je najprihvatljiviji, s kojim će pokazati razumijevanje i barem na trenutak biti u našoj koži.
Kad iznosimo komentare i pričamo priče o drugim ljudima, možemo li u potpunosti biti sigurni da smo ispričali istinitu priču i gledište iz perspektive onoga o kojem pričamo? Ili smo samo, nešto opisali iz svojeg gledišta i otvorili pokvareni telefon, koji nam ionako više nije u glavi kad se preselimo na drugu temu?
Ono što drugi pričaju o nama često nije nešto što će ih dotaknuti onako kako ćemo si mi dozvoliti da nas dotakne. Gotovo da se kasnije neće niti sjećati da su nabacili komentar kao što se vi nećete sjetiti sutra u podne da ste čitali ovaj tekst.
Druge ne uzimamo toliko za ozbiljno kao sami sebe. Većinu vremena fokusirani smo na sebe, a tako su i ljudi oko nas. Priče koje netko priča o nama kao i mi o drugima, imaju veću brzinu prolaženja od naše brzine osvještavanja i nažalost nepotrebnog analiziranja.
Vodenjačica koja gleda svijet drugačijim očima.
U slobodno vrijeme bavi se različitim aktivnostima. Jedna od njih je i pisanje.
