Ukrao si me od same mene. Ukrao si me od svih. Tiho se uvukao u moj svijet. Tiho, na prstima, ušuljao se u moje srce i učinio da bude tvoje. Učinio da kuca u ritmu koji mu ti daš, da strepi od tvog pogleda, od tvoje riječi. Učinio da i ne kuca ako ti tako poželiš. Sve moje zidove si srušio i zaposjeo sve što sam imala. Šuteći sam se predala. Ne znam da li sam uopće pružala otpor. Nisam, jer si se desio iznenada, jer ti se nisam nadala.
Bila sam sigurna u svojoj luci. Sigurna od tebe od svih, jer mi niste mogli prići. Bila sam poput moreplovca koji je preživio sve moguće brodolome i više mu nije padalo na pamet da ikada zaplovi. Zaštićena lekcijama koje sam teškom mukom naučila, nikog nisam puštala blizu svojih utvrda. Ne znam kad ni kako si došao, niti kako si me nagovorio da ponovo zaplovim, ali znam da si pričao i izgledao poput anđela. Lijep, čist, neiskvaren. Kako si me samo prevario? Kako si samo učinio da zaboravim sve što sam do tad znala? Kako si me učinio svojim robom? Šuteći sam pružala ruku ne pitajući kuda me vodiš. Mogao si me voditi u sam pakao, ja se ne bih bunila, jer je moj najveći i jedini strah bio da ćeš mi ispustiti ruku. Nisam se plašila ni pakla, ni brodoloma, ni oluja. Plašila sam se samo da te neću vidjeti pored sebe.
Kako si me samo ukrao od mene? Kako si učinio da mislim kao ti? Da želim ono što ti želiš? Jesam li postojala prije, jesam li mislila, jesam li željela? Ne znam. Sve želje su se pretvorile u jednu, da ostarim s tobom. Rekao si da vjenčanje treba biti obično. Samo ja, ti i kumovi. Istog trena sam zaboravila na raskošnu vjenčanicu koju sam oduvijek željela i zamišljala sam neku jednostavnu bijelu haljinu. Rekao si da ćemo poslije vjenčanja odmah otputovati, i lokaciju si izabrao a ja sam se samo složila. Slegla sam ramenima, nasmiješila se jer mi je jedino bilo bitno da sam s tobom.
Živjeli bismo onako kako ti misliš da trebamo. Živjeli bismo ondje gdje ti želiš. Imali bismo kućicu, skromnu ali ukusno namještenu. Imali bismo malo dvorište u kojem bi se igrala naša djeca. Djeca koja bi ličila na tebe i nosila imena koja ti izabereš. Imali bismo i malu baštu koju bi naravno ja obrađivala jer si ti mislio da je lijepo kada uzgojimo i uberemo u svojoj bašti paradajz, papriku, pa napravimo ručak. Nisam ti rekla da se ručak može napraviti i od paradajza i paprike sa tržnice.
Nisam ti rekla da meni ne treba domaće povrće. Nisam, jer mi za tebe ništa nije bilo teško. Ništa. Bila bih ti vjerna žena koja živi za tvoj osmijeh. Maštala sam o tome da ti spremam najdraža jele, da dijelim s tobom tvoje probleme, da ih rješavamo skupa. Tvoje probleme jer moj problem bi bio samo ti, tvoja sreća. Moje krilo bi bilo tvoje sklonište u koje bi spuštao glavu da svojim prstima otjeram sve zle duhove, sve nedaće, sve utvare. I sve bi nestajalo. Bila bih tvoja mirna luka, utjeha i skloniše. Bila bih tvoj svijet. Bila bih tvoja sreća…Mogla sam ti biti dobra žena…Onako dobra kako nikom drugom neću biti. Mogla sam, a nisam. Nisam jer si me poštedio toga. Ti ili sudbina, ne znam. Ali sam pošteđena. Sad znam da jesam. Sad kad sam ponovo svoja. Kad ponovo imam svoj svijet, svoje želje i svoje nade. Sad kad ponovo volim sebe.
Da, jako volim sebe. Toliko da znam da sam sretna što nisam tvoja žena. Znam i to da bih pored tebe bila sve samo ne sretna. Bila bih samo sjena koju bi sretao u kući i koja bi strepila od tvog raspoloženja i tvoje riječi. Bila bih sjena koja bi svaki dan bila umornija i slabija. Hvala ti što si me poštedio toga. Jer sad sam ponovo žena. Žena koja voli sebe. Žena koja korača sigurnim korakom i diše punim plućima. Žena koja zna da mora usrećiti sebe pa tek druge. I ne žalim za onim što sam ti dala. Ne žalim, jer sam time platila sve ove lekcije koje sad znam. Valjda je tako moralo bii za moje dobro. Valjda sve mi imamo tog nekog kome smo mogle biti dobre žene. Neke su to i postale, a neke je sudbina poštedjela. Hvala joj na tome.
Ilda Dedić
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!