Čini mi se nekako da se danas žene previše povezuju s nekim patnicama i mučenicama. Zaboli me mozak od toga. I pomislim na milijune žena kroz povijest, koje su se borile za ravnopravnost. Ginule. Bile proglašavane vješticama i gorjele na lomači.
Zaista se danas, doslovno okreću u grobu.
Promotrim malo te napaćene izraze lica. Sve proklinju ljubav i prelijevaju osjećaje iz šupljeg u prazno. Izmjenjuju red drame, red maskare i čude se što su neshvaćene.
Sorry ali plava kosa i stav: lijepa sam pa mogu biti glupa, je davno prožvakan i ispljunut, a u ovo doba kod normalnih ljudi, izaziva potrebu za povraćanjem.
Osuđujem. Da i?
Nepojmljivo mi je da postoje žene koje ne znaju same promijeniti žarulju. Radije će prosjediti večer u mraku nego se popeti na stolcu, odšarafiti staru i zašarafiti novu. Neš ti filozofije.
Ženi nije mjesto u kuhinji. Druga je stvar što se dobro snalazimo u ulozi žene, majke, domaćice. Ali… živjeti tako da uz paletu plava, lijepa, glupa dodaš i stavljena u kalup, onda se radije upucaj.
Poštujem haljine. I štikle. I žene koje to znaju nositi. Zgražam se nad onima koje glume da im je u štikli najbolje i koje su toliko “ženstvene” da se pitaš dok ih gledaš, da li zapravo imaš halucinacije?
Okej je imati pms, na kavu otić u trenirci bez šminke i sa stavom – Od*ebite, imam dan za sebe.
To ženu čini realnom. Ove “ženstvene” su same sebi svrha i nariču o ljubavi i cipelama. Njihov svijet je daleko od zanimljivog a životi isprazni. Svode se na naslikavanje za potrebe Fejsa i šetnje po buticima, u kojima se kupuje ono što si mogu priuštiti jedino na milijun rata.
Jako vole svoje frendice, dobronamjerne su i iskrene. Svih onih pola sata dok ih gledaš u nevinu, prenapudranu facu. Čim izmaknu pete, pretvaraju se u ono što jesu – sitne duše, usamljene i zle. Dok peku svoje torte i uštipke, maštajući o seksu s kolegičinim mužem, zapravo te u sebi kunu i proklinju. Pune su “dobrih vibri” ali nakon kave s njima imaš osjećaj da se pretvaraš u iscijeđeni limun.
Pa okej… sad kad sve to znamo… wtf i plakanje? Želite li biti takve? Ili ste spremne biti stvarne žene? S cijelom paletom emocija i iskustvima koje to donosi?
Nazovite me uskogrudnom, recite da sam zla i puna osuda, ali ja sam žena kojoj se svijet ne vrti oko kose i pitanja zašto on na Viberu, još uvijek ima fotku od prije 6 godina? Who cares? Iskreno dame… zar zbilja? Moj dan započinje kavom i spoznajom da sam tu. Volim i nije uvijek lako. Na sastanke odlazim sređena ali sigurno neću po ledu hodat u štikli. Hello?? Mozak – nevolja – gips?
Da, volim si kupiti nešto slatko, onako usput, ali prezirem duge shoppinge. Napad su na mozak, pluća i novčanik. I dobijem osip od žena kojima se život na to svodi. Jer to nije život, to je egzistiranje u poluretardiranom stanju. Brutalno sam iskrena jer mi može biti.
Prijateljica imam dvije – tri! I ne znaju sve o meni! Ne želim da znaju sve… a frendice… one su super za popit neobaveznu kavu i ne znat ništa o mom životu. Poznanice… i kava? Da, ponekad, ako baš moram. Jer među njima prebivaju svakakve duše, pa i ove napudrane. Njima otvorit dušu? Never again.
Been there – done that. Bilo je ludo i nezaboravno, s puno probavnih poteškoća.
Rezime? Daj budite što jeste, a ako ste paćenički – rozo nastrojene, cvjetne i s minusom na računu, dajte se umijte hladnom vodom, obucite trenirku i odite na friški zrak. Život je jedan, želite li ga proživjeti noseći masku na licu, u strahu od sebe same? Od svojih iskrenih želja i osobnosti koju ste skrile pod tonu pudera, jer se bojite “Šta će reći neko tamo”. Ma koga briga za takve!
I ona stilistica što je u članku za poznati magazin, natrkeljala članak o štiklama i golovratom hodanju na -10, s posla ide zamotana u tepih!! Jer je vani zima!
I rest my case… do tipkanja…
p.s. nemam ništa protiv plavuša… 😉
Napisala: Ana Marija Horvat
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!