Postoji bol koja ne dolazi od onoga što je netko napravio. Dolazi od trenutka kada shvatiš da si cijelo vrijeme vidjela – ali nisi htjela priznati.
Nije te iznenadio njegov odlazak. Nije te iznenadila njegova distanca. Nije te iznenadilo to što nije bio ono što si željela.
Povrijedila te istina.
Istina koju si osjećala u malim trenucima kada nešto nije bilo u redu. U porukama koje su bile hladnije nego prije. U tišini koja je trajala duže nego što bi trebala. U osjećaju koji si pokušavala utišati jer si željela da sve uspije.
Jer kada nešto želiš dovoljno jako, počneš ignorirati ono što vidiš. Počneš tražiti razloge. Počneš opravdavati ponašanja koja ti duboko u sebi ne odgovaraju.
Govoriš si da je umoran.
Da prolazi kroz nešto.
Da treba vremena.
I možda je sve to istina. Ali postoji još jedna istina koju ne želiš pogledati. Da nije bio tamo kako treba biti. Da nije davao ono što ti treba. Da nisi bila mirna u tom odnosu.
I to je ono što boli.
Ne on. Nego činjenica da si pristala na manje nego što zaslužuješ.
Ako želiš razumjeti zašto nas privlače odnosi koji nisu dobri za nas, pročitaj i tekst Zašto nas privlače ljudi koji nisu dobri za nas.
Nada koja te drži duže nego što bi trebala
Jer ovo se ne događa slučajno.
Ne ostaješ zato što ne vidiš. Ostaješ zato što se nadaš.
Nada je tiha. Uporna. I nevjerojatno jaka. Drži te u odnosu koji ti ne daje ono što trebaš jer vjeruješ da će jednog dana početi.
Ali odnos se ne gradi na onome što bi moglo biti.
Gradi se na onome što jest – svaki dan.
A kada ono što jest uključuje nesigurnost, čekanje i konstantno propitivanje, tada to više nije odnos.
To je pokušaj.
Pokušaj da od nečega napraviš nešto.
Trenutak kada prestaneš ignorirati sebe
I tu dolazi trenutak koji mijenja sve.
Ne kada on ode.
Nego kada ti prestaneš ignorirati ono što već znaš.
Kada priznaš da nisi bila sretna.
Da nisi bila mirna.
Da si stalno čekala nešto što nije dolazilo.
I tada se nešto u tebi pomakne.
Ne naglo.
Ne dramatično.
Ali dovoljno da više ne možeš gledati istim očima.
Počinješ postavljati granice.
Počinješ slušati sebe.
Počinješ vjerovati svom osjećaju.
O tome koliko je važno ne preuzimati tuđe emocije pročitaj i u tekstu Naučite granicu: kako pomagati bez preuzimanja tuđih emocija.
I tada shvatiš nešto što je istovremeno teško i oslobađajuće.
Nikada nisi bila zbunjena.
Samo si ignorirala jasnoću.
Jer jasnoća ne izgleda uvijek lijepo.
Ne daje uvijek odgovor koji želiš.
Ali daje istinu.
A istina je ono što te na kraju oslobađa.
Ako želiš razumjeti kako izgleda odnos u kojem ne moraš ignorirati sebe, pročitaj i tekst Intimnost izvan spavaće sobe: kako ojačati vezu kroz emocionalnu povezanost.
I možda je to najvažnija lekcija od svih.
Ne boli to što te netko nije volio kako treba. Boli to što si ostala iako si znala da ne voli. I upravo u tom trenutku počinje promjena.
Ne kada pronađeš nekoga novog. Nego kada konačno odlučiš prestati ignorirati sebe.
Čitaj još…
Žena koja zna svoju vrijednost više ne prihvaća ovih 7 stvari
Zašto muškarci žele ono što ne mogu imati
Zašto muškarci šute kada im je stalo
Žene koje nauče ovu lekciju više nikada ne pristaju na polovične odnose

Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!

