BFF ili na godinu, dvije?

Prijateljski odnosi su mi cijeli život bili misterija. Kako započnu, kako se odvijaju i razvijaju, kako propadnu. Ljubavni su mi odnosi mnogo jasniji i konkretniji, dok s druge strane ne mogu reći da sam se pretjerano snalazila u ovima sa curicama, djevojčicama i ženama.

Kako uopće započinje prijateljstvo?

U mom slučaju kemijom. Pogodi me blaga munja, a potom uslijedi osjećaj kao da sam u zlatnom rudniku. Kao da sam na plodnom tlu bogatom raznim iznenađenjima. Sve nešto poznato i privlačno.

Da bi nastala vatra potrebno je trenje, a u ovom se slučaju sve odvija (u nešto blažem obliku) kao i kada se zaljubimo. Prodrman nam je svijet. Ipak, osjećamo se znatno sigurnije nego kada se zaljubimo, jer smo opušteniji, ne proganjaju nas strahovi o napuštanju i ideje o tome što ako ne potraje. Nismo previše zabrinuti tko će kome prvi poslati poruku i šaljemo li možda neke krive signale.

No, je li zaista isključena ta opcija? Može li nam prijateljstvo, novonastalo ili
dugogodišnje, stvoriti kaos u glavi zbog kojeg više nismo sigurni trebamo li uopće raditi na tom odnosu?

Kako se održava prijateljstvo?

U teoriji postoji mnogo naputaka koji nam daju smjernice o tome što je potrebno za opstanak jednog prijateljskog odnosa, ali kada dođe do djelovanja, često nastane greška u komunikaciji. Je li to zbog različitih očekivanja koje svaki pojedinac ima unutar te simbioze?

Neki baner
Mogu li se očekivanja iskomunicirati i što kada treba raditi kompromise?

Od prijateljstva se čini znatno lakše odustati, jer nas prema drugoj osobi ne vuku toliko snažne emocije kao u ljubavi, ali istovremeno nismo baš spremni tako lako zamijeniti osobu s kojom smo osjetili snažnu prisnost.

Istina, nekad je bolje da se loši odnosi prekinu, nego da se srlja u propast. Nekad je možda bolje pustiti godinama da odrade svoje, jer ako je bilo kemije i ako ju nismo iscrpili i opustošili, zlatni će rudnik i dalje postojati.

Uostalom, kako uopće prekinuti prijateljstvo?

Najlakše rješenje kojem se pribjegava, kao i u raznim drugim odnosima koje gradimo kroz život, jest ignoriranje i izbjegavanje.

Trenutačno je to sasvim u redu, ukoliko osjećamo da razgovor ne bi donio pozitivan ishod ili ukoliko dosadašnji razgovori nisu iznjedrili neke nove opcije. Ipak, hoće li ignoriranje dugoročno dovesti do toga da zaista i prekinemo taj odnos, te hoćemo li ga u konačnici htjeti prekinuti su samo neka od pitanja koja ponekad mogu izazvati frustracije veće i od onih ljubavnih. Jer, prijateljstvo se mnogo nenametljivije ušuljaja u život, pa isto tako i prestaje, što stvara poprilično maglovitu i nedefiniranu sliku.

No, osjećaj nas nikada ne vara. Ako nam unutarnji impuls govori da nešto nije u redu, često je to istina. Stoga je najbolje samo pustiti situaciju da se s vremenom eventualno sama definira, nakon čega će se ili ekspandirati u nešto novo i bolje ili propasti kao da nikada nije ni postojala.

Neki baner