Trudnoća – vrijeme iščekivanja. Drugo stanje. Uzbuđenje raste, ali i nivo stresa. Postavljaju se pitanja: jesam li spremna donijeti dijete u ovako okrutnom svijetu? Hoću li moći zaštiti svoje dijete? Ili ću postići da ga previše zaštitim? Kakvo će moje dijete biti? Hoće li biti prihvaćeno? Devet mjeseci hormonskih promjena, emotivnih reakcija, pritiska okoline, stresa, brige. To bi trebalo biti najljepše razdoblje u životu.
A što ako se pretvori u jezivu horor priču, a uzrok te noćne more je je*eni sustav?
Ovih dana smo svjedočili još jednom zlu. Kada smo pomislili da ne može gore, čuli smo da je ginekolog svojim brutalnim zlostavljanjem postigao smrt njenog sina. Neću ulaziti u detalje brutalnog iživljavanja na koje polako, ali sigurno postajemo imuni.
Prema portalu ‘Vreme’, korijen problema nasilja u porodilištima leži u tome što se mnogi ginekolozi diče time da oni ne liječe bolesti i da njihove pacijentice nisu bolesne što jeste točno, ali, ne može da opravda dreku, uvrede, šamare i odbijanje suradnje sa ženom.
Koja je vrijednost života?
Takve su sve zemlje na Balkanu, a njihove najveće žrtve su žene. To su države koje glorificiraju rađanje djece, život, a njihovi predstavnici uporno ponavljaju da je u povećanju nataliteta izvor novih prosperiteta? Kako društvo može napredovati? Ono u kojem postoje protekcije prema nasilju, prema zlobi, zanemarivanju i nadriliječništvu?
Kakvo je to društvo koje vjeruje da je potrebno vezati trudnice zbog straha da će iskočiti jer one ne mogu kontrolirati svoje hormone? Kakvo je to društvo koje vrijeđanjem i psovkama pozdravlja majku koja rađa novi život?
Ponižavanja, omalovažavanja, uvrede nisu dovoljne, sada ginekološko osoblje mora silom pokazati ženi gdje joj mjesto. Fizičkim nasiljem joj šalje poruku da je i stoka vrednija od nje.
Kontrast etike i okrutne prakse
Prema službenim podatcima u porodilištima prisutni su svi vidovi ginekološkog nasilja a jedan od najvećih problema što se ne poštuju prava pacijenta, u ovom slučaju porodilje. Živimo u svijetu u kojem žene, buduće majke ostaju bez temljnih ljudskih prava u kontekstu da porodilja ima pravo da bude informirana, da odlučuje, da bira. Nedostatak osnovnih ljudskih prava i odsutnost etike, profesionalnosti i skrbi koje prema svim mogućim deklaracijama imamo prava. Tako je napisano!
Oni, liječnici su dužni da nam omoguće dostojanstven ginekološki pregled, uredno vođenje trudnoće i dostojanstven porođaj uz mnogo podrške. Sjetimo se, dolazi novi život, nova djeca koja, omogućuju napredak društva.
No, ginekološko nasilje je postalo dio okrutne patrijarhalne matrice koje podržava nasilja i tako vrši strukturalno nasilje. Najvažnija poruka je da nasilje emocionalno onesposobljava osobu stvarajući kod žrtve osjećaj bespomoćnosti, beznađa ili očaja. U najgorem slučaju može da natjera da vjerujemo da nikada nećemo pobjeći iz kandži zlostavljača, da doslovno ne postoji mjesto gdje je žena sigurna. Dom, ulica, fakultet, bolnica. Vrebaju predatori koji jedva čekaju da pokažu svoju moć i dominaciju.
Photo by Jonathan Smith on Unsplash
Borba!
Poruka ovog okrutnog čina je da je majka Marica Mihajlović progovorila o svojem bolnom iskustvu, motivirajući i brojne druge majke da progovore o nasilju koje su doživjele od strane onih koji su odgovorni za život i zdravlje. Protesti i snažne poruke da neće šutjeti mogu vršiti veliki pritisak a u trenutku dok ovo pišem uhićen je ginekolog Marko Maksimović.
Ne smijemo šutjeti, jer će nas šutnja lišiti svakog ljudskog prava. Trebamo se pobuniti zbog napada na naše dostojanstvo i do zadnje kapi krvi se boriti za naš integritet, zdravlje i dostojanstvo. Snažne reakcije i svjedočanstva iskustva majki će biti korisne za buduće mame i one koje žele to postati.
Potičemo vas da potražite informacije o ginekološkim pregledima i da potražite najbolju moguću skrb. Zbog loših primjera ne smijemo zaboraviti one liječnike koji se nadljudskim snagama svakodnevno trude da spase naše živote.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
