Ja i kolači smo oduvijek na ratnoj nozi, kada je pripremanje u pitanju. Jedino znam napraviti patišpanju i šampitu, a da ne demoliram kuhinju.
Sve druge kolače/torte sam upropastila. Ili su fino izgledali, a bili užasni za jesti. Ili su bili fini za jesti, a tragični za vidjeti. Nikada mi nije uspijelo da pronađem onaj balans. Tragedija, komedija ili horor – tako to nekako izgleda kada ja pripremam slastice.
Uglavnom, dobila sam “naredbu” da baki pripremim kolač iz kutije i napravim neki ugođaj za Valentinovo. Ok. Kontala sam da kolač iz kutije znači promješati sadržaj vrećice, premjestiti smjesu u kalup i peći. Ispeći i jesti.
Tako vam ja jučer oko podne uzmem tu čarobnu kutiju i otvorim je.
Četiri vrećice u kutiji, a meni oči širom se rastvoriše od jada.
Okrenula sam kutiju iza, kako bi pročitala uputstva.
Nakon dugog mozganja i kapiranja, jer je sve na njemačkom jeziku, dovučem si još jaja, ulje, mlijeko, vodu, kalup, pek-papir, maslac, brašno, tri zdijelice i tri žlice.
Miješala sam biskvit 3 minute kako je pisalo na kutiji i tu sam si već zacrtala u glavi da mi neće ispasti dobro. Mislim, kakav biskvit može biti nakon tri minute miješanja!?
Ali dobro, pridržavala sam se svega napisanog, po prvi put u životu.
Dobivenu smjesu podijelim u tri zdjelice i onda u dvije dodam boje – pinky i zelenu, pa promiješam kako bi se ujedinilo.
Završim ja to sve, kalup premažem maslacem i pospem brašnom te krenem da glumim umjetnicu.
Trideset minuta sam smjesu postavljala u kalup i bilo mi je baš zabavno.
Malo žute, malo pinky, malo zelene, i tako u krug.
Kada sam bila skoro pa gotova, uzela sam bakinu iglu za pletenje i povezivala boje.
To je trajalo nekih 15 minuta jer sam se baš zaigrala i bilo mi žao prestati.
Stavila sam kolač u pećnicu i čekala čudo – da mi uspije.
Moram vam priznati da sam bila jako skeptična. Znam ja da je to kolač iz kutije, i da po nekoj logici bi trebao ispasti ok, ali kako poznajem sebe i znam da sam antitalenat za slastice, nisam bila baš optimistična. Predvidjela sam čak da ću zaboraviti da je u pećnici te da će izgorjeti. Svašta sam nešto mislila, ali ispao je fora i JESTIV!
Dok se biskvit hladio, sadržaj zadnje vrećice sam pomiješala sa mlijekom i dobila šlag , a zatim sam ga premazala po biskvitu i dobila ovo što vidite na fotkama.
Baš sam bila sretna što mi je uspjelo, pa sam fotografirala 100 puta i poslala svima živima u imeniku da vide, u toj ushićenosti. Čak i profesorici iz srednje škole sam poslala, kako sam se zanijela (😅).
Ne znam gdje se ova čarobna kutija kupuje, ali eto tako vam izgleda, pa možda je netko i pronađe negdje. Toplo preporučam svima, jer osjećat ćete se kao dijete u vrtiću dok budete mrljali ovim bojama. 😃
Lijep pozdrav do sljedećeg puta!
Vaša Daša
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
