Čipka tvoje ljubavi

Bila sam isprošena robinja,
kojoj su mlečni zubi,
zajedno sa mlekom ispadali.
Bila sam devojčica koja je porasla,
ali nikada nije odrasla.
Kojoj niko kikice nije vezao,
ali okove oko ruku jeste.
Kojoj nikada nisu lutkice u krevetu spavale,
ali vukovi jesu.
Rasle su mi kose i oči i grudi,
dok mi je duša venula.

A onda si se pojavio.
Kupio si jezero za mene.
Pomilovao devojčicu,
koja u ćošku slaže pazle.
Činio si sve da oživim.
Nacrtao si mi sunce.
Okitio drveće.
Obojio zidove.
Nisi se štedeo, ni kada si me na leđima nosio stepenicama ka raju.
Ni kada su me izolovali
i barikade mi u oči ugradili.
Poništio si moje juče,
da bi danas što jače ječala vasionom.
Rađala sam se na tvojim dlanovima.
Željna svetla i vazduha.

Bio si jedini koji je uspeo skinuti
skele sa mojih leđa.
Jedini koji je vukove iz moje postelje izvukao i naslage bola sa mene
svukao.

Skidao si mahovinu sa mog poslednjeg uzdaha i ponovo ga zajedno sa mnom
isprobavao.
Učio si me da hodam.
Kao tek rođenu.
Umotanu u pelenu ljubavi.
Ušuškanu u raskoš tvojih ramena.

Neki baner

To jutro kada su nam duše štucale,
oblačio si mi najlepšu haljinu,
ukrašenu čipkom tvoje ljubavi.

Neki baner