Na brzinu popizdim kad se netko previše upinje da mi nešto objasni, pa započne rečenicu s „čekaj da ti JA objasnim…“ ili „pričaš gluposti…“.
Znači to je to! Situacija u kojoj trebam nadljudski napor da ostanem damski fina. Dobro, najčešće mi uspije razvući neki fini osmjeh tipa „Ajde da te čujem…“ ili onaj „Daa?! Baš sam nestrpljiva…“, ali teško mi je to, jako teško.
U 100% slučajeva se ispostavi da sljedećih petnaestak minuta slušam deklamiranje nekog primjerka, koji svaku sljedeću rečenicu počinje s „JA“ i svaku nakon toga isto tako. Najčešće se to svodi na veličanje vlastitog lika i djela narečene osobe i najčešće za to vrijeme fizički osjetim kako mi se penje temperatura od vrhova palaca na nogama, pa nadalje prema najdužoj vlasi na glavi. Znači, kad vidite kako mi se crvenilo penje od brade prema čelu- bježite koliko vas noge nose, jer tu je negdje blizu kraj mog strpljenja! Nakon toga više nisam ni tolerantna ni strpljiva. Nakon toga mi se dar govora podvostruči, a kad mi je jednostruk, imam ga možda malkice previše. Rekoh, možda!
To su oni tipovi ljudi koji šaraju očima po svjetini i čim im se pogled sreo s vašim, vi ste udavljen čovjek. Njima je to znak da smiju početi iznositi svoj mentalni trash, zrnca smeća koja su im se nakupila u radnoj memoriji, jer ne brinu o higijeni svog mozga. To su one mustre koje ne vide da se premještate s noge na nogu dok vam pričaju, da se češkate po glavi od dosade, da na kraju i bezobrazno kolutate očima…ništa ne vide i ne čuju jer i ne mogu raditi dvije stvari odjednom. Kad pričaju, onda samo i jedino sebe mogu pratiti. Nemaju modul za simultano praćenje cjelokupne situacije i uostalom boli ih ćošak kako se vi osjećate kod oni siluju sa svojom pričom. Srela sam i nekoliko onih koji jednu te istu priču ispričaju dva ili čak tri puta za redom. Znači, počne s „JA“ pa priča, priča, priča….ti čuješ samo ono „ja sam…“ ili „ja ti kažem…“, jer ono ostalo što kaže uglavnom zaudara na kvasinu, onda dalje priča i priča i priča…..a, ti si već plav od muke, ali duboko dišeš jer nazireš završetak priče. Međutim…..on ili ona, istu priču počinje odmah ponovo od početka, bez uzimanja zraka i bez psihološke pauze koju bi ti iskoristio da umakneš glavom bez obzira.
Je l’ vas nedavno dokačio koji takav ili takva?? Meni se to dogodi barem jednom tjedno, a ako baš nisam koncentrirana i ako mi zvijezde stoje na hero, onda bogami i dva put. Ovaj tjedan sam natrčala čak tri puta. Ili se ta sorta namnožila ili mi je samo loše pao grah?! Pa jebemu!
Zaboravih spomenuti da je tema ovakvih prisilnih i nakaradnih „druženja“ uglavnom domaća politika, stav prema pitanjima od svjetske važnosti i saznanja o nuklearnoj fizici ili kvantnoj matematici. To su uglavnom teme na koje se svi referiramo u dnevnoj komunikaciji, ali većina nas je svjesna da ono što mislimo da znamo- zapravo ne znamo i ono što smo pročitali gotovo uvijek je napisano po narudžbi nekog od trenutno vladajućih kauboja. Zato predlažem- pričajmo radije o ljubavi, suncu, povrtlarstvu, uzgoju svinja ili kvaliteti jaja. Više ćemo se međusobno voljeti!
Viktorija Herak
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
