Djeca su samo preslika, vjerujte!

Ako niste u zadnje vrijeme bili na roditeljskom sastanku, informacijama, na nekoj dječjoj utakmici ili rođendanu, niste vidjeli ništa.

Roditelji sve redom malih Tesli, Einsteina, Aristotela, Mesija, Mbappéa, Butlera, Antetokounmpa; u pravilu gorljivo brane “interese” svojih budućih magistara i “stanovnika” Hall of fame-a, ne birajući riječi ni sredstva, kojim će dokazati njihovu superiornost nad drugom djecom, odgajateljima ili profesorima.

Ne prezajući od vrijeđanja odgajatelja, profesora, trenera, a vrlo često i druge “tuđe” djece, kako bi  opravdali  “nestašluke”, propuste, greške ili istaknuli dominantnost, svojih malih savršenstava .

A djeca gledaju.

Slušaju.

Neki baner

Upijaju k’o spužve.

I možda ne danas ili sutra, ali s vremenom, svakako, će odrasti u uvjerenju da su najpametniji, najsposobniji, najtalentiraniji. Da im drugi nisu ni blizu.

Naučit će gledati s visoka.  Podcjenjivati. Naučit će tražiti izliku za svaku svoju grešku, propust ili “nestašluk”. Naučit će svoju odgovornost, prebacivati na druge.  

Zglajzali smo!

Zglajzali smo negdje dobrano. Ne, generacija 2005 ili 2012. Naša. U uvjerenju da su nam roditelji sve radili krivo, udarili smo kontru i ako uskoro ne potegnemo ručnu, brzo i naglo, nastat će epidemija egocentričnih,  sebičnih, arogantnih ljudi. Epidemija samohvale, izlika i opravdanja. Epidemija egotripera, bez trunke suosjećanja.

Djeca se zaboravljaju radovati drugima. Zbog drugih.

Svi su konkurencija. Prijetnja. Potencijalna opasnost koja ih može svrgnuti s trona;

najpametnijeg u razredu.

Najtalentiranijeg u klubu.

Najuspješnijeg.

Najsavršenijeg.

Najučinkovitijeg.

Najsnalažljivijeg.

I nije dobro!

Nije dobro da ne pomognu kolegi, koji odgovara za veću ocjenu.

Nije dobro da ne asistiraju, iako mogu zabiti koš.

Neki baner

Nije dobro da ne pruže ruku, onom tko leži na podu.

Nije dobro da se ne vesele, kad je kolega vodeći strijelac, najbolji igrač, kapetan, predsjednik razreda.

Nije dobro da se izruguju onom koji slabije uči.

Nije dobro da se podsmjehuju tuđem promašenom ziceru.

Nije dobro da govore: nesposoban si, ne valjaš, loš si, ne znaš.

Nije dobro kad za jedinicu krive profesora, za razbijeni prozor prijatelja, za primljeni gol golmana, za izgubljenu utakmicu suigrače ili trenera.

Nije dobro kad ne preuzimaju odgovornost, a preuzimaju zasluge.

Nije dobro kad se oslanjaju na Bogom dani talent, a zaboravljaju trud, upornost, srčanost i marljivost.

Nije dobro kad podcjenjuju, a traže da im se dive.

Nije dobro kad vide tuđe mane, a na svoje zatvaraju oči.

Djeca su samo preslika,

boy running in the hallway
Photo by Caleb Oquendo on Pexels.com

Nije dobro kad glorificiraju svoje sposobnosti,  a omalovažavaju tuđe.  

Nije dobro kad izgube empatiju.

Nije dobro da se zaborave radovati, iskreno radovati zbog drugih.

A nisu oni krivi. Jednostavno, nisu!

Oni su samo spužve. Oni upijaju i kopiraju što vide.

Ne vjerujete?

Dođite na jedan roditeljski sastanak, dječju utakmicu ili rođendan.

Djeca su samo preslika, vjerujte!

Neki baner