Često mi je na pameti ona priča o starcu koji se s tugom osvrće na svoj život. Žali za propuštenim prilikama, za svim onim trenutcima kada je trebao biti hrabar i odlučan. Kad je trebao reći: Volim te! a nije. Gledam koliko životne mudrosti ima oko nas, a mi bilježimo poraz za porazom jer nismo bili spremni odrasti u sebi i biti odgovorni.
Da se razumijemo, i sam sâm takav, neodlučan. Inhibicije su nam odmalena nametnute. Ukalupljeni smo u brojne društvene postulate i vrijednosti koje na nas, kao djecu, djeluju odgojno, no kasnije nas komunikacijski kastriraju u trenutku kad se trebamo boriti za svoje mjesto pod suncem.
Neisgurnost i kvazi pomoć s društvenih mreža
Ta nesigurnost sve je izraženija kroz dijeljenje objava na društvenim mrežama. Kratke mudrolije poznatih i nepoznatih mislilaca, poezija, priče, svjedočanstva, sve su to orijentiri po kojima se vodi današnja izgubljena duša.
Temeljeno na vlastitim iskustvima, ljudi žele pomoći jedni drugima, dati savjete ili postati guruima. Pročitali smo brdo knjiga vezanih uz psihologiju, sociologiju, knjige o samopomoći i svejedno se osjećamo loše.
Nedavno je prijateljica stavila status o karakteristikama ljudi na društvenim mrežama. Od onih ultra introvertnih, do ekstroverta koji dijele svu svoju intimu okrećući ju na šalu ili na tragediju svog življenja. Između dviju krajnosti smjestila se većina nas koja svjetonazor i mudrost crpi iz danih poruka ljudi čiji put je, barem po našem mišljenju, bio teži.
No, biti nekome uzor, primjer ili savjetodavac je itekako odgovoran ali i delikatan položaj u društvu. Već su odavna stručnjaci utvrdili kako self-help knjige znaju biti kontraproduktivne.
Čovjek je neponovljiva jedinka i kao takvoj joj se pristupa individualno. Svatko ima svoje ”okidače” koji ga naginju na djelovanje.
Jednom me smrzla izjava drage prijateljice koja je ustvrdila da je odluku o izlasku iz veze donijela na temelju nekih ”memova” koje je pročitala i poistovjetila se s njima. Tu komprimiranu životnu mudrost nečijeg dobrog ili lošeg iskustva projicirala je na sebe i tako donijela sebi važnu odluku.
Izgubili smo svoj glas u buci tuđih
Ali, generalizirajući i sebe i nas kroz nju, gdje smo mi u tomu svemu? Ako ćemo svoje odluke, utjehe, iskustva, potvrde tražiti i donositi na temelju tuđih životnih ekstrakcija (jest, na tuđim greškama se uči), kad ćemo onda živjeti svoje živote? Standardi, mišljenja, strahovi, osude onih najbližih ili nepoznatih koji žive našim životima uništit će naše ”odrastanje” i stvaranje vlastite osobnosti.
Ima li ičeg goreg od samostalne osobe koja ovisnički živi tuđe živote? Ovaj oksimoron je preslika društva u kom je pojedinačni identitet podređen konformizmu amorfne mase koja stvara trendove kroz kulminaciju iz osobnog u društvene komplekse. Izgubivši sebe postajemo sljedbenici ”mi”.
Život nije “mem”
Kako je svatko odgovoran za sebe, a životu ”plaća” s osobnog računa, poruke s društvenih mreža možemo shvatiti kao poticajne za bijeg iz komfor zone. No, odluke, odluke moraju biti plod vlastita iskustva, promišljanja, vaganja. Inače nam tamo neki ”mem” postaje štaka na koju se oslanjamo, a ne tek podsjetnik na temelju kojeg ćemo stvoriti neko svoje novo, pa i suprotno od ”mainstreama” mišljenje.
U svakom slučaju bilo bi dobro da se što češće prisjetimo prispodobe o starcu. Jer, zanemarujući to teško životno svjedočanstvo, i sami postajemo starcima propuštenih prilika. Zašto? Zato što smo si priuštili taj luksuz ostati djecom prepunom nametnutog srama, nesigurnosti i straha od ismijavanja te osude onih do čijeg mišljenja nam, zapravo, nikada nije ni stalo.
rođen je 1973. godine u Zagrebu. Nakon završene srednje komercijalne škole upisuje Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, gdje nakon nekoliko položenih ispita, zbog zdravstvenih problema (tetraplegija) zamrzava status studenta. Diplomirao je logoterapiju.
Od 1991. poeziju i prozu objavljuje u hrvatskim književnim časopisima. Kolumnist je, recenzent, tekstopisac za brojne glazbenike. Njegova poezija je 2003. ukoričena u zajedničkoj zbirci Svjetlost ognjišta, a zatim objavljuje i dvije vlastite zbirke poezije (Šetnja života, Naklada Uliks, Rijeka, 2004. i Krug dana, Art studio Hagall, Rab, 2012.) te pet romana za odrasle (Fifty-Fifty, Naklada Uliks, Rijeka, 2013. Kako si ga tražila, Naklada Uliks, Rijeka, 2017. Pukovnikova ljubav 2019. Naklada Uliks – Rijeka) te Molitelj, Funditus, Zagreb, 2014.) Žanin gambit (Funditus, Zagreb, 2016.) Izašla su mu i dva bestselera za djecu, avanturistički roman za djecu Bornin vremeplov (Funditus, Zagreb, 2016.) te nastavak istog, Borna na Rabu (Funditus, Zagreb, 2018.). 2020. godine objavljuje zvučni roman za djecu ”Modri zvjezdani vlak” na YouTube kanalu ”Naklada Uliks – Rijeka”. Iste godine svojim romanom “Bok Roko!” pobjednik je natječaja Zvonko kojeg je raspisalo Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade / Klub prvih pisaca. 2021. u nakladi ”Naklada Uliks, Rijeka) izlazi mu drugo izdanje njegovog autobiografskog bestselera ”Fifty-Fifty”. Član je DKH ogranak u Rijeci. Na Petrarca Festu 2015. osvaja treću nagradu za najbolji sonet.
