Narod voli vidjeti ženu kako pati, kako trpi. Društvo želi da žena bude žrtva i to je okrutna realnost zbog koje nasilje nad ženama raste, a institucije sudjeluju u tome. Društvo smatra da žena koja je neposlušna, mora platiti svoje „pogreške“. Što više udaraca, zlostavljanja to je bolje, jer je patrijarhat krvožedan. Čini se ponekad da je u njihovim očima, bolje mrtva žena, nego žena izgubljene časti. Bolje da počini suicid, nego da izgubi nevinost.
Bolesni standardi patrijarhata
Glorificira se ženina čednost, njeno djevičanstvo. Izgradila se slika idealne, pobožne, pokorne žene koja čuva čistoću prije braka. Ona nema pravo na seksualni život, njeno tijelo je tu da udovolji muškarcu, međutim ona nema pravo osjetiti zadovoljstvo, doživjeti orgazam.
Za ženu koja je imala seksualni odnos prije braka. narod je skovao sintagmu „probušena.“ Upućuje se na njen probušeni himen i u njoj nastaje rupa, samim time ona je poražena a u sferi Drugoga, ona je još više zgažena. Ona postaje bezvrijedna.
Vrijednost himena
Što uopće znači izgubljeno djevičanstvo, koji je kontekst, značenje? I odakle pravo muškarcima da donose osude o ženskom promiskuitetu? Zašto postaje kontroverzno koliko je žena imala seksualnih partnera i zašto je njen izbor o tome s kim će imati seksualne odnose postao trn u oku licemjernog društvu? Svjesni smo da muškarce nitko nikada nije provjeravao kada su prvi put imali seksualni odnos.
Dapače, broj žena koje su “povalili” kao trofej doprinosi veličanju njihove „muškosti.“ Muškarac koji vara svoju partnericu je frajer, dok je žena koja to čini proglašena bludnicom, kurvom koja je označena velikim grimiznim slovom. Konotacije mizoginije i seksualnog sadizma smo imali u inkvizicijskim postupcima u kojima bi inkvizitori skinuli ženu i pregledavali njeno tijelo tražeći madež kojim ju je vrag obilježio.
Njihove gladne oči su uživale gledajući žene na mukama. Ti bolesni umovi su izmislili strojeve poput vaginalne kruške. I danas se ovakva tortura nastavlja kroz medijski mind control u kojem je žena razapeta između vremena i prostora, između dvije uloge, lutke za seksualno zadovoljstvo i čedne, uzorne, pobožne žene i majke koja je posvećena obitelji.
Razvod kao kraj
“Profuknjača, polovnjača, raspuštenica.” To su izrazi kojima se etiketiraju žene koje su se odlučile na razvod braka svojom inicijativom ili one jadnice koje je muž napustio. U očima društva, sigurno je to učinio jer je ona opet nešto kvocala, nervirala ga i maltretirala.
Kontradiktorno je da patrijarhalno društvo smatra da su muškarci žrtve raspuštenih žena. Ne daj Bože, da razvedena žena nađe novog partnera i da uživa u seksu s njim, to je opća katastrofa za moral društva. Žena je ta, koja svojom željom za slobodom, ugrožava obiteljske vrijednosti.
Poruka
Žene ne smiju vjerovati ovim bolesnim standardima i njihovim doktrinama. Također, ne bi trebale dopustiti da budu slomljene licemjernim željama i “dobronamjernim” savjetima patrijarhalnog društva.
Ono što je najvrjednije za život svakoga čovjeka je osjećaj slobode upravljanja vlastitim životom i donošenja vlastitih izbora i odluka. Svako forsiranje na pristanak je porobljavanje uma i jedan oblik psihičkog nasilja koje društvo čini nad ženama. Žene imaju pravo da ostvare sve svoje potencijale i ravnopravno uživaju u sreći i radostima života. Jer su one jednako ljudska bića kao muškarci.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
