Ispiranje duše imaginarnom vodicom

Neki dan sam prala zube prije spavanja, što nije velika i neuobičajena stvar. Nakon pranja zubi, uvijek isperem usta vodicom, što također nije velika stvar. Velika stvar je što sam imala aftu u usnoj šupljini – koju dobijem svakog puta kad sam izložena stresu. Dobro, da, ni to nije tako velika stvar koja bi nekome bila bitna po život, ali tako ti ja ispirem usta, vodica dođe do afte te me prožme neugoda i intenzivni osjećaj peckanja. I samo odjednom, poput pljuska u ljetno doba, nit’ ga očekuješ nit’ si spreman na njega, ali ti je drago što se vani malo osvježilo, umom mi prostruji misao „Kad bismo barem tako mogli dušu isprati vodicom.“

Nastupa aha-doživljaj, lampica se pali iznad moje glave, a u sebi vičem „Heureka!“ Pa naravno da možemo isprati dušu, ali su upravo te afte problem, te ružne ranice uzrokovane lošim događajima u prošlosti. Bojimo se da će nas peckati, da će biti neugodno ako ih dodirnemo. Samo što tako afta živi duže, a nešto će je dodirnut’ prije ili poslije. Bol će biti ista, ali potpuno neočekivana pa možda zato neće biti baš ista već bolnija – jer ćeš je dočekati nespremna. Tako da, isperite dušu s vremena na vrijeme, brže će zacijeliti, a nije ni toliko teško.

Treba ti samo olovka i papir, što je još jeftinije i pristupačnije od vodice. Treba ti i slobodno vrijeme te malo mira, što možda je „skuplje“ od vodice, ali i vrijednije.

Započni od svoje duševne afte. Što te pecka? Što ti uzrokuje nelagodu? Zapiši na papir. To može biti bilo što. Možda stara ljubav čiji su tragovi još uvijek u tebi, čiji tragovi ti ne dopuštaju upoznavati nove ljude, barem ne na taj način. Možda prijatelj koji ti je zabio nož u leđa i probudio probleme vezane uz povjerenje. Možda su te zezali u školi; zbog krivih zubi, zbog viška kilograma ili čega već. Što god da je bila tema dječjeg humora, danas ti to ne dopušta da živiš po svojem jer se uvijek sjetiš tih podsmijeha koji te tjeraju da podilaziš drugima, samo da bi te prihvatili. Možda su ti roditelji bili samo roditelji, ali ne i prijatelji. Zapiši, što god da te pecka. Budi iskrena sa sobom. Nemoj se sramiti, to je samo između tebe, papira i olovke.

Neki baner

Zapiši kako je duševna afta djelovala na tebe, kakve su bile posljedice. Zapiši kako se ponašaš, kako se osjećaš, koliko te puta duševna afta natjerala na mržnju, bijes, nesuvislost. Opiši događaje koji su bili samo posljedica traume i stresa iz prošlosti. Piši, piši, piši. Prati svoju struju svijesti. Napiši zašto si se tako ponašala u određenom trenutku, je li te podsjetilo na nešto ružno? Jesi li samo tražila svoje mjesto? Jesi li samo htjela da te shvate? Jesi li samo bježala od vlastitog Armageddona? Zašto si bježala? Zašto se nisi borila? Jesi li izgradila zidove oko sebe? Zašto si izgradila zidove? Jesi li se maknula od prijatelja? Zašto si se maknula? Ne znam zašto, to samo ti znaš.

Zatim, pročitaj sve što si napisala ili, u ovom slučaju, retrospektiraj svoje misli tokom čitanja ove kolumne. Sad već vjerojatno vidiš da je s tobom sve u redu, da si samo čovjek od krvi i mesa, da si samo dodirnuta percem života i da su tvoji postupci samo posljedica nečeg na što nisi bila spremna. Prestani se kriviti zbog toga. Krivnja ne vodi nikud, bježanje još manje. Otpusti svoj uteg. Ostavi prošlost u prošlosti. Isperi se imaginarnom vodicom. Duševnom vodicom. Ponavljaj ovaj postupak koliko je god puta potrebno.

Danas si tu gdje jesi, a sutra nije obećano. Ne troši svoje vrijeme na stvari koje ne možeš promijeniti, iskoristi ovaj dan da bi sutra bilo bolje od jučer.

Isperi svoju dušu s vremena na vrijeme.

Neki baner