Moja transformacija nije se dogodila preko noći. Bilo je dana kad bih se vratio starim navikama, trenucima kad bi me nestrpljivost nadvladala. Ali svaki put kad bih se osvrnuo na te epizode, osjećao sam kako je nešto izgubljeno, dubina, povezanost, bogatstvo iskustva.
Jedne večeri, nakon posebno intenzivnog iskustva s Matijom, ležali smo u tišini, kad me iznenada pitala: “Što te navelo na ovu promjenu?”
Priznao sam joj o knjizi, o svojoj znatiželji, o postupnom otkrivanju nečega što je uvijek bilo tu, ali sam previđao.
“Znaš, mislila sam da je to nešto što samo žene traže,” rekla je. “Ta sporost, ta pažnja prema detaljima. Mislila sam da muškarci to jednostavno ne mogu razumjeti.”
“I ja sam to mislio,” odgovorio sam. “Da je muška želja jednostavna i direktna. Da je naš put do zadovoljstva jednodimenzionalan.”
“A sad?”
“Sad znam da je to bila laž koju sam pričao samom sebi. Da sam sebi uskratio čitav svijet senzacija.”
Erotičnost
S vremenom, moje razumijevanje erotičnosti proširilo se i izvan okvira spavaće sobe. Počeo sam primjećivati kako je svakodnevni život ispunjen malim trenutcima senzualnosti, u načinu na koji svjetlost pada kroz prozor, u okusu jutarnje kave, u slučajnom dodiru ruke na leđima dok prolazimo jedno pored drugog.
Erotika, shvatio sam, nije stanje koje se uključuje i isključuje. To je način postojanja u svijetu, način percipiranja koji daje dubinu svakodnevnom iskustvu.
Jednog vikenda, predložio sam Matiji da odemo na selo, u malu kolibu koju smo mogli unajmiti. Bez tehnologije, bez distrakcija, samo mi i priroda.
“Zvuči savršeno,” rekla je, a u njenim očima vidio sam razumijevanje onoga što nisam izgovorio, da je to još jedan korak u našem zajedničkom istraživanju.
Foto: Canva
Koliba
Koliba je bila rustikalna, s velikim kaminom i krevetom koji je gledao prema šumi. Prve večeri, nakon što smo večerali na terasi, predložio sam nešto što sam dugo želio pokušati.
“Možemo li večeras samo dodirivati jedno drugo?” upitao sam. “Bez očekivanja, bez cilja. Samo dodir, kao način razgovora.”
Nasmiješila se. “Kako to da odjednom zvučiš mudrije od mene?”
“Ne mudrije,” odgovorio sam. “Samo gladan iskustava koja sam propuštao.”
Te noći, otkrili smo jezik dodira koji nikad prije nismo govorili. Shvatio sam kako svaki dio tijela ima svoj vlastiti jezik, kako koža pamti i odgovara na dodir na način koji riječi ne mogu opisati. Učili smo kako se kretati između intenziteta i nježnosti, kako stvoriti prostor za dah i tišinu.
“Nikad nisam mislio da ću reći ovo,” šapnuo sam kasnije, dok smo gledali plamen u kaminu, “ali mislim da tek sad razumijem što znači biti stvarno intiman s nekim.”
Matija je položila glavu na moje rame. “Znaš što je najljepše u svemu ovome? Osjećaj da smo tek počeli istraživati.”
I bila je u pravu. To je bio tek početak putovanja koje je obećavalo odvesti nas mnogo dalje od granica koje smo sami postavili.
DRUGI DIO PRIČE “IZMEĐU KOŽE I DAHA” PROČITAJ OVDJE.
Zanimljivo je to s identifikacijskim pitanjima poput tko si, što si, gdje si, čime se baviš… Kako odgovoriti na njih? Hoćeš li početi nizati suhoparne, biografske etikete koje u biti ništa suštinski ne govore? Odgovor na pitanje tko sam ja, toliko je složeno da je na njega nemoguće dati odgovor s kojim možeš biti smireno zadovoljan. Mudri kažu, sve bliže i bliže prilaziš pravom odgovoru ako otkriješ što nisi. Tekstovi koje čitate, bave se upravo time.
