Javno priznanje…

Nisam mislila da ću o ovome ikada pisati, ali eto sada jednostavno imam potrebu. Pričat ću vam o meni i njemu.
Ja sam sve što sam tražila bila pronašla u njemu, ali eto, neki splet okolnosti razdvoji vam svijetove i ostaneš zaglavljen tu gdje jesi. Trudiš se da zakoračiš dalje, ali jednostavno ne ide. Najradije bi se vratio tamo gdje si bio, u onaj zagrljaj gdje si osjećao najveću sigurnost, ali u životu nam se kockice ne poslože uvijek onako kako bi mi htjeli i nastojiš to da prihvatiš, iako ti je po svemu neprihvatljivo.
Pišem, a još ne vjerujem da ovo pišem, ne ovako javno.
Bilo je to 21.06.2013., ja i (sada) kuma zatvarale smo radnju i dogovarale se kako ćemo iza u “Kruške” (fast food) jer smo bile gladne.
Ante (njen muž) mi je rekao nekada preko dana kako će navečer naići s jednim prijateljem da nas upozna i garantirao mi je da je momak prva liga i da će mi se svidjeti, a ja sam se samo glasno nasmijala.Kada smo zatvorile, pojavio se Ante s nekim ćelavcem, već sam mu očima dala znak da nije kliknulo, iako je taj Pero, strašno fin momak. Stojali smo i pričali, a ja sam ponavljala: “Idemo više na hamburger!”, kada mi je s leđa netko prišao, pružio ruku i rekao “Ja sam hamburger! Drago mi je!”, svi su se smijali, a ja sam samo “blenula” u njega. Ante mi se glasno nasmijao, jer je vidio da sam se ušutila, a to je znak da se nešto događa, jer inače stalno pričam. Dogovorili smo se da idemo svi jesti, iako su oni trebali u grad. Sjeli smo na vanjsku terasu, bilo nas je šest. On je sjeo pored mene. Koliko sam pričala o hamburgeru i koliko me on “poremetio” svojom pojavom, ja sam naručila piletinu i pomfrit. Narudžba nam je stigla, a ja sam pokušavala umiriti ruke, jer su mi tresle.
Nikada u životu mi nitko nije izazvao takve osjećaje niti sam se našla u situaciji da imam toliku tremu, a on je to uspio. Pojela sam jedva pola tanjura, a drugu polu mi je pojeo on, kada je dovršio svoje. Oni su se ustali, pozdravili i otišli, a kuma me pitala šta mi se događa, jer nisam bila svoja nikako. 😂
Sutradan je počelo naše druženje, kum mu dao moj broj, on mi se javio i sam sebe osudio na to, da ga nakon toga više ne pustim na miru.
Izgledom me je prvo privukao, ali mi se svidio i zavoljela sam ga zbog karaktera.Totalna je suprotnost mene. Umiruje me. Ja sam hiperaktivna i impulzivna, dok njemu trebaš baš ispijati živce na slamku da bi “planuo” (ispijala sam, namjerno, ali nikada nije poludio). 😛
Svidjelo mi se njegovo ponašanje, način na koji se odnosi prema drugim ljudima. Svidjelo mi se jer me poštuje. Svidjelo mi se jer je zabavan, jer onakav, naizgled hladan, ti napravi scenu da otkidaš od smjeha. Svidjelo mi se što s njim nikada nisi znao što te čeka i uvijek bi te iznenadio i razveselio na svoj blesavi način.
Daljina je bila između nas, i rijetko kad smo se imali priliku vidjeti, ali u tih nekoliko dana tokom upoznavanja uspio je da poželim da bude uvijek uz mene.
On je sve ono što sam govorila da ne bi nikad’! 😃😂
– “Nikad ne bi mogla biti s plavim momkom…” (plavkast je)
– “Nikada ne bi bila s momkom koji je u drugoj državi!” (Slovenija)
– “Nikada ne bi mogla biti s nekim tko je više od pet godina stariji od mene!” (8 godina)
– “Nikad ne bi otišla živjeti u inozemstvo!” (Otišla, baš zbog njega)
Ne znam kako bi nas nazvala. Normalan par nismo bili, ali bili smo nešto posebno i nezaboravno. Vrijeme provedeno s njim mi je najljepše vrijeme ikada. Ne žalim jedne sekunde ni zbog jednog postupka, ni spakiranog kofera i dolaska vamo, jer i ovdje mi je isto dobro. Sve ima svoje razloge. Zamišljala sam eto sve malo drugačije, ali zvijezde se ne nasmješe baš kada ti hoćeš i ne djeluju odmah kako bi ti htio. Šta je, tu je…za sada! 😉😜
Unazad nekih godinu dana, po prvi put sam razmišljala o braku, jer sam pored sebe imala njega kojeg sam iskreno voljela, a volim i sada. Da ne duljim, ispričat ću vam svoju predodžbu o braku.
Valjda te misli o braku hvataju kada si uvjeren da si u nekoj osobi pronašao sve što si tražio. Dakle, brak vidim jedino s osobom koju iskreno volim, jer samo zbog iskrene ljubavi spremna sam spremiti kofere i napustiti mjesto gdje su me odgajali moji roditelji, s ciljem da si osnujem vlastitu obitelj, kojoj će temelji biti ljubav, poštovanje i iskrenost. Ne gledam na brak s ružičastim naočalama, niti očekujem da mi sve bude pruženo kao na pladnju. Uz one gore navedene temelje, na koje se još nadovezuje požrtvovnost, razumijevanje, razgovor i odricanje, smatram da ne postoji niti jedna situacija koja vas može razdvojiti. Uživala sam zamišljajući se kako nam kuham ručak, postavljam stol i serviram jelo. Posao mi je trenutno takav kakav je i uživam u ovoj ulozi kućanice. 🙂
Zamišljala sam i kako mi je jelo bilo katastrofalno pa smo se smijali i naručivali dostavu da nas ne otrujem. Zamišljala sam one male svađe i durenja, pa pomirdbe i isprike. Zamišljala sam besparicu i sjetila se da smo oboje sposobni i borci i da ćemo sve zajedno pregurati. Zamišljala sam nas u ulozi roditelja i isto je izgledalo predivno. Zamišljala sam nas na sve moguće i nemoguće načine i nije me bilo strah niti jedne pomisli.
 Smatram da ako “temelje kuće gradiš na lažima, možeš biti siguran da će ti kuća biti nestabilna”! Istina i iskrenost, ljubav i poštovanje su najstabilniji i najsigurniji temelji za bilo kakav odnos, a posebno za brak – jer brak je svetinja.
Ne plašite se  svojih godina i samoće! Ne ulazite u veze, a kamo li u brak ako u vašem srce stanuje netko drugi. Strpite se. Ne trčite u brak samo zbog statusa, nekretnina ili novca. Novac će se jednom potrošiti, a kako se misliš dalje boriti uz nekoga koga ne voliš?
Kako se itko može udati za nekoga koga ne voli, i s tom osobom se ujutro buditi i navečer ligati? Sve materijalno, to je prolazno, i sve je to trenutna sigurnost, a ljubav, ljubav je puno sigurnija. Ako ljubav postoji ništa nije nemoguće i svi strahovi su prolazni. Kad pomislim na brak, uvijek se sjetim one narodne “Zrno po zrno – pogača, kamen po kamen – palača!”, i tako vam je to! S onim temeljima, s rukom u ruci, rame uz rame, uz Božju pomoć, zajedno možete sve!
Kao što je rekao Stjepan Radić:
– “Ne srljajte kao guske u maglu!”.
Nitko od nas ne zna što ga čeka, ali jedno znam, ako ideš srcem, možda ti se neće dogoditi ono što si htio, ali barem se nećeš nikada kajati.
A s druge strane, naoružajte se strpljenjeem, jer postoji mogućnost da vam se snovi ostvare. 😉
Ovo je moja prva i zadnja javna kolumna o ljubavi.
Nikada više 😛
Daša
Neki baner