Jedan poklon, jedan život

Lomio si me, a ja sam samo željela voljeti. Željela sam da i ti voliš mene. Baš je tužna ta naša priča. Znalo je ponekad boljeti i fizički, ali psihička bol je bila konstantno prisutna. Neopisiva i neviđena, ali i iscrpljujuća. Trajalo je to stanje dok nisam shvatila…

Nisi ti bio vrijedan ni jedne moje suze, ni jedne moje besane noći. Ne samo ti, nije vrijedan nitko. Došao je dan kada sam samu sebe prelomila. To ne znači da je gotovo, da ne boli, ali lakše je sada kidati male grančice i pustiti sebe da ponovo rasteš.

Svi mi imamo samo ovaj jedan život.

Kaže mi majstor neki dan, dok je popravljao struju: Znaš li koji poklon možeš dobiti samo jednom? Razmišljam… a on nastavlja: Znači da ga moraš čuvati i paziti jer ga više nećeš dobiti! Život!! Nasmijah se… zrnca mudrosti su na svakom su koraku. Treba samo piti pažljiv i primijetiti ih.

Pola života sam potrošila trudeći se da me voliš, da me vidiš. Prisutna sam, živim i čekam. Zapravo sam živjela iluziju, zatvarajući oči pred evidentnim, stvarnim činjenicama. Sada, kada gledam širom otvorenih očiju, primijetim da tako živi većina.

Neki baner

Jedna poruka za sve i napomena samoj sebi: Čuvajte, njegujte i pazite svoj život. Na način na koji njegujete najdraži cvijet, odnosite se tako i prema životu. Ako se graničica osuši, otkinite ju, samo tako će izrasti nova, jača. Ako se budete dovoljno potrudili, možda čak i procvjeta. I cvijet, i život.

Hana Šerić

Neki baner