John Steinbeck: Istočno od raja

Svaki put kada sam u nekoj životnoj situaciji i tražim izlaz, put ili neki odgovor, nevjerovatno je da ga uvijek pronađem u knjizi koju u tom periodu čitam. Tako je bilo i ovaj put.

“I obećao sam sebi da užitak neću smatrati grijehom. Ja osjećam toliku radost kad istražujem svijet i pojave na njemu. Nikad nisam bio zadovoljan kad, prolazeći kraj kamena, nisam zavirio što se krije ispod njega. I za mene će vazda ostati gorko razočarenje što ne mogu vidjeti onu drugu Mjesećevu stranu.”

Roman Istočno od raja je simbolička priča ljudske duše. Priča u sebi istražuje teme iskvarenosti, milosrđa, ljubavi, borbe da budemo prihvaćeni, veličine i sposobnosti za samouništenjem i naročito teme krivice i slobode.

Steinbeckovi romani obiluju biblijskom slikovitošću i simbolizmom, a Istočno od raja je roman koji već naslovom upućuje na prisutnost biblijskoga interteksta.

Radnja knjige događa se u Salinskoj dolini u središnjoj Kaliforniji i Connecticutu između početka dvadesetog stoljeća i kraja Prvoga svjetskog rata.

To je priča o dvjema porodicama: porodici Trask i porodici Hamilton. Iako je porodica Trask nositelj glavne ideje romana, poglavlja o porodici Hamilton mnogobrojna su i pomno razrađena. Samuel Hamilton doselio se sa svojom ženom Lizom iz Irske u Ameriku. Živi na neplodnom i teško obradivom komadu zemlje koji je kupio kako bi radom na njemu izdržavao i othranio devetoro svoje djece. Nakon odrastanja Hamiltonove djeca i njihova napuštanja porodične kuće, bogati stranac Adam Trask kupuje najbolje imanje u Salinskoj dolini gdje želi zasaditi vrt gdje bi živio sa svojom “Evom”, odnosno sa svojom ženom Cathy.

“Slušajte, Samuele, nakanio sam od svog imanja napraviti vrt. Sjećate se da mi je ime Adam. Dosad nisam imao Eden, a kamoli bio iz njega prognan…“

Cathy Ames je okarakterizirana kao moralna nakaza, koja svojim postupcima to i opravdava. Adam se zaljubljuje u nju i ženi je tvrdoglavo izbjegavajući zadirati u njezinu prošlost.

Lik Cathy Ames zapravo je fuzija Eve – Adamove žene. Steinbeck naglašava Cathynu “zmijsku narav” dajući joj mnoge zmijske atribute: srcolik oblik lica, abnormalno mala usta, malen, šiljast jezik, male oštre zube s izraženim dugim i oštrim očnjacima, male uši, uske bokove… Nikad nije treptala očima. Voljela je tamu i izbjegavala svjetlo. Kad je rađala svoje blizance, siktala je na Samuela Hamiltona i ugrizla ga za ruku. Također prikazuje Cathy kao vraga: “Nekad bi djevojku kao što je Cathy zvali  đavlom opsjednuta…”

“Bilo bi besmisleno kad ne bismo shvatili i anđele i đavole, jer mi smo izmislili i jedne i druge.”

Događaji opisani prije Adamove selidbe u Kaliforniju koji se odnose na Adamovo djetinjstvo provedeno u rodnoj kući u Connecticutu i događaji koji se odnose na Adamove blizance koje je dobio sa Cathy govore da obje generacije obitelji Trask ponavljaju gotovo identičan uzorak ponašanja. Steinbeck je to uokvirio u najstariju biblijsku priču o Kajinu i Abelu. Odbijanje dara, prezir, ubistvo (ili pokušaj ubistva) trijada je koja je prisutna u trima pripovjednim linijama. Radnje koje slijede nakon toga zatajivanje zločina i prebacivanje potomstva također odgovaraju shemi biblijske priče.

Steinbeck je najstariju biblijsku priču umetnuo u 22. poglavlje u narativni tok romana da bi bio siguran da je čitatelj neće propustiti. Riječ je o prizoru u kojem Samuel Hamilton imenuje Adamovu djecu. Samuel predlaže Adamu da dječake nazove Kajin i Abel, ali i sam priznaje da bi to bilo izazivanje sudbine. Na kraju su se odlučili za imena Caleb i Aaron.

Istočno od raja je priča koja ima moć i koja traje jer se osjeća kao istina o svima nama.

“Imamo samo jednu priču. Svi romani, sve pjesme, sazdani su na neprestanom nadmetanju dobra i zla u nama. I palo mi je na pamet da zlo mora stalno iznova da se izliježe, dok je dobro, vrlina, besmrtno. Porok uvek ima novo svježe mlado lice, dok je vrlina dostojna poštovanja kao ništa drugo na svijetu.”

U romanu je obuhvaćena sama suština čovjekovog postojanja. Traganje za srećom koja kada dođe pa makar trajala i kratko bude toliko uzvišena da čini sve dugotrajne muke koje su tome prethodile gotovo nepostojanim. Djelo je to koje nas podsjeća da smo svi mi stvaralačka vrsta koja ima individualni um i duh, da stvaralaštvo postoji samo u usamljenom umu čovjeka. Prikazana je vrijednost poštovanja i vjere u samog sebe kao golema moralna snaga. Obuhvaćene su sve pore čovječanstva koje čine svaku emociju i ljudsku misao, sve zlobe i sva dobra, bijes i sujetu, gordost i licemjerstvo, hrabrost i slabosti, žudnju i spokoj, vjeru i sumnju, radost i tragediju, mudrost i brzopletost donošenja pogrešnih odluka, posljedice i prihvatanja istih, život i smrt, ljubav kao misteriju, žrtvu u ime vrijednosti i duha, i bezumno propadanje u površnosti i kratkotrajnog zadovoljstva.

 Istočno od raja te protrese kao tepih odvažnošću da smogneš snage i preuzmeš odgovornost i kad te Bog ne zovne po imenu, da ti prizoveš njega i tako spoznaš razliku između veličine i osrednjosti. To je priča koja ti kao duboku ranu zasječe da odbačenost rađa gnjev, a gnjev rađa zločinstvo u kojem se čovjek osvećuje zbog odbačenosti, a poslije zločinstva dolazi osjećaj krivnje.

“Čovjek je jedina životinja s osjećajem krivnje.”

Istočno od raja je definitivno knjiga o svemu što ide uz pojam čovjek i mislim da bi je svako trebao barem jednom pročitati. Sigurna sam da će i to jednom biti u pravom trenutku, jer za ovu knjigu je svaki trenutak pravi.

Steinbeck smatra da je ovo njegovo najveće djelo i izjavio je da je sve što je napisao prije njega zapravo bila vježba za ovaj roman. Interesantno je da kada je pisao ovu knjigu potrošio je 300 običnih olovaka. Znalo se da dnevno potroši 60 olovaka,  jer je više volio pisati tako, nego nalivperom ili kuckati na mašini.

“(…) a dok vam pričam  sam prebiram po uspomenama, onako kako čovjek ispira prljavštinu ispod daščanog poda zbog čestica zlatnog praha što propadaju kroz pukotine.”

Amina Mašić