Kad bi znali koliko vas ljubim…

Prolazim kroz svjetinu šutke…
o kako bole pogledi prijekorni
i peče pljuvačka
što mi se po licu lijepi!
a onda ruke, ja vidim samo ruke…
potpisuju presudu nepravednu
oblače mi nakaradno ruglo dronjaka
na čelo pravednosti zarivaju mi krunu trnovu
sve do mozga
da mi ga otrov bijesa čovječjeg natopi!
bičevima komadaju mi meso!
sve do kostiju, do utrobe prodiru!
nemilosrdno keseći se
kao divlje zvijeri izmjenjuju se
do sitosti!
a ja šutim…
šutim…
5840 puta šutim…
drvom Križa pritišću mi ramena
nemilosrdno, bešćutno…
a ja šutim…
posrćem
padam u prašinu njihovih koraka
a onda opet ruke…
blage ruke samilosne žene
rupcem mi iznakaženo lice brišu
uljevaju smisao mojoj žrtvi…
i hodam, posrćem, padam
Golgota je blizu…
a onda opet ruke!!!
čavlima mi kosti lome
kopljem me probadaju
octom napajaju
a ja nijemim krikom
šutim…
jeste li znali koliko vas ljubim?

Đurđica Runtas

Neki baner