Svi pričaju kako je vrlo važno uvesti bebu u rutinu čim se rodi, odmah po povratku iz rodilišta. Svi pričaju kako će to pomoći da beba nauči spavati cijelu noć. Svi kažu da je važno gdje beba jede, kada jede, kada spava i koliko, kako bi se lijepo razvijala, bila odmorna i zadovoljna. Svi kažu da je bitno svakodnevno provoditi puno vremena na zraku, a i u “slobodnom kretanju”, na površini gdje se može razmahati. A mnogi bi se složili da je to, ako ne neizvodivo, onda barem vrlo teško.
Bebe su različite. Neke spavaju cijelu noć otkad se rode, a neke se bude noću do treće godine. Neke jedu kao termiti, a neke ne žele ni zinuti. Neke žvaču komadiće hrane sa 6 mjeseci, a druge pljuju ako im nije sve blendirano i procijeđeno.
Ja imam jednog malog drekavca koji jede sve što se pred njega stavi i koji je od svog četvrtog mjeseca pokušavao mami i tati oteti sendviče iz ruke. Sa svojih 7 mjeseci odlučio je kako je vrijeme da počne stajati, a s nepunih 8 šetati lijevo-desno uz namještaj. Osim toga, ili možda zbog toga, neće da spava.
Uspostavljali smo rutinu od početka. Kupanje, masaža, odijevanje, dojenje.
Na sreću, od početka sam imala sasvim dovoljno mlijeka, pa je napredovao po 1,3kg prva dva mjeseca. U rijetkim slučajevima kada je ostajao budan nakon dojenja, slijedilo je spuštanje u krevetić i pjevanje. Ponekad čitanje priče. Kad se prestao uspavljivati dojenjem, spuštanje u krevetić i čitanje ili pjevanje dok ne zaspi. I uvijek u isto vreme.
Sve je funkcioniralo prilično dobro dokle god sam ja bila upoznata i pomirena s tim da ću ustajati svaka 2,5-3 sata za novo dojenje. Međutim, u nekom trenutku je produljio spavanje, pa sam noću imala i do 5 sati u cugu. Ali se onda počeo opet buditi. Neki su tvrdili da je to samo faza, da će ga proći. Doktorica je predložila da počnem s dohranom jer mu možda moje mlijeko nije dovoljno (tako smo uveli još jedan element u našu večernju rutinu – večeru prije kupanja). Ipak, ništa što smo od tada uradili nije pomoglo da se beba vrati onom mitskom spavanju cijele noći.
Problem je što uvijek imate neko opravdanje. Te sad smo bili na putu, pa mu je sve novo. Te sad ga muče zubići. Te bio je bolestan, uho, grlo, nos…
A kad počnete čitati savjete, osim onog čuvenog “pustite ga da se isplače”, teško je naići i na jedan konstruktivan. Još se nisam odlučila na taj korak. Mnogi stručnjaci ne preporučuju metodu puštanja bebe da plače: kažu da im to šteti samopouzdanju. Postoje i varijacije na tu temu: odmicanje stolca na kojem sjedite pored krevetića, postupno udaljavanje, metoda dizanja iz krevetića kad god zaplače i spuštanja natrag, metoda ljubljenja ili maženja u određenim intervalima (što bi trebalo umiriti vrišteću bebu, ha-ha), ali mi se nijedna metoda ne sviđa. Čini se da ćemo ipak na kraju morati provesti nešto od ovoga.
Danas smo pokušavali definirati što je sve problem i ustanovili da ih zapravo imamo tri:
- nepostojanje rutine spavanja tijekom dana
- jako dugo vrijeme uspavljivanja
- buđenje po nekoliko puta tijekom noći
Ja sam uvjerena da će se drugi i treći problem riješiti samo ako mu nađemo odgovarajuće termine spavanja tijekom dana. Od sestre sam dobila savjet za spavanje svaka dva sata. To je u redu – preko dana za tren zaspi, ali noć nam je prošla pakleno. Valjda je bio odmoran. Onda smo našli drugi savjet: 2-3-4. Po toj metodi nakon prvog buđenja bebu stavljate spavati poslije 2 sata, pa sljedeći put za tri, a nakon 4 sata vrijeme za noćno spavanje. Funkcioniralo bi kako treba kad se beba ne bi budila u 6 ujutro i spavala po 40 minuta svaki put. Onda ne vrijedi.
Svaka rutina, svaka metoda koju primjenjujete, mora se održavati dosljedno nekoliko tjedana da bi se primijetio bilo kakav efekt. Ako niste dosljedni, produljujete vrijeme bebina učenja i navikavanja. Toliko je različitih ideja što treba raditi. Milina.
Moj je zaključak da je internet koliko dobar, toliko i loš.
Dobar, jer mladim mamama omogućuje da pročitaju iskustva drugih majki, savjete stručnjaka i samozvanih stručnjaka, potraže konkretan problem koji imaju i ponekad nađu rješenje. Loš jer… da nemam izbor, ne bih imala dvojbi. Ne bih se mislila je li nešto za moju bebu dobro ili loše, hoću li joj naškoditi ili pomoći. Imala bih samo savjete bliske rodbine i prijatelja. Ako nitko od njih ne bi imao sličan problem, improvizirali bismo, ali bismo se više posvetili promatranju problema i smišljanju rješenja, a manje traženju gotovih metoda, koje možda na vaše dijete nisu primjenjive.
A sada… rutina. Vrijeme je za večeru.
Pozdrav, Lana
Izvor: Intimna
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
