To vam dodje kad muziku pojačate toliko glasno da Bogdanović (predstavnik stanara) pomisli da je počeo treći svjetski rat. Vičete iz sveg glasa i skačete kao šimpanza dok ispuštate čudne zvuke, po mom viđenju pjevate dok vam se glasne žile ne ucrtaju na vratu. (Još uvijek me nisu ubijedili da ne umijem da pjevam)!. Trčala sam kao tasmanijski đavo čak do četvrtog sprata. Jesam trener, ali ne vježbam formu. Vježbam bježanje. Od prvog do četvrtog sprata ima oko 20 stanova. Zvonila sam svima redom. Dobro, dobro… Nije vaspitano i ne očekuje se od jedne nazovi zrele samosvjesne dvadesetosmogodišnkakinje. Dvadeset osam? Bog te mazo’ čujem svoj zadihan glas. Za zadnji rođendan sam imala čini mi se 23. Sve si mladja Jo!
Vraćala sam se sa treninga juče. Iza zgrade na starom terenu primijetih klince kako igraju fudbal. Miris djetinjstva prodrma mi nozdrve. Ukus blata u ustima i zelene trave kod bake na planini, ledena voda iz toljenovice nakon što se obezglavljena od trčanja stropoštam do potoka. Graja, smijeh buka i osjećaj bezbriznosti propara mi tijelo. Kiselost zelenih džanja, sjećanje na omiljenu lektiru “Orlovi rano lete” i mog pokojnog oca vratiše me na trenutak u ono vrijeme kad sam vjerovala da je sve moguće. Ništa se nije promijenilo pomislih. Klinci i dalje igraju fudbal, ja i dalje vjerujem da je sve moguće. Da se razumijemo, ja nisam jedna od onih osuđivačica savremenog doba i ne žalim za “starim vrijednostima”. Ja volim svoje vrijeme i svoj život. Samo eto… Na tren je sve zaličilo na stare mape djetinjstva.
“Ej Mesi?”, trže me rođeni glas. Dječak me pogleda, krupnim tamnim očima. “Baci ovamo!” Bez riječi klinja šutnu loptu ka meni, dočekah je butinom i u sledećem trenutku vidim se kako bacam torbu pored terena i trčim za loptom prema golu. Ko je sa mnom? Derem se, u čiju sam ekipu? Oduševljenje na njihovom licu ne može stati u ovoj kolumni, samo ću vam reći da je moja spontanost naišla na odobravanje i radost dječaka (nisu imali više od 7-8 godina) za koju se ne sjećam da sam u skorije primijetila kod odraslih ljudi. Par minuta trčala sam kao blesava, dodavala, šutirala i smijala se kao drogirana! Pa ekipo hvala vam! Rekoh na kraju! Svih sedmorica baciše mi ruku, jedan plavušan najmlađi i najsitniji reče: “Strava ste! Gdje ste naučili da igrate fudbal?”
“Koji mi? A jaa?! Hm.. Kako se zoveš”. “Marko” i pruži mi ruku. “Ja sam Jovana”, rekoh. Što želiš da budeš kad odrasteš?” “Fudbaler”, reče tiho postiđeno. Šmrknu i obori pogled. “Opa”, rekoh glasno, “Daj ruku ovamo? Ispruži dlanove”, lupih ga preko sa mojima pa ponovismo pokret.” Gledaj u nebo”, rekoh, “duni kroz dlan, požuri! Ee tako. Eto ga!” “Šta ga eto?”, upita znatiželjno. “Sad si najbolji igrač kojeg će svijet ikad vidjeti. Ostvariće ti se želja.” “Kako znate?” “Ja kako znam??”, rekoh ljutito! “Ja sve znam klinjo. To je završena stvar.” Pogleda još jednom mene pa u nebo, zjenice mu se raširiše preko cijelog oka, oduševljen, ushićen, skoknu u mjesto: “‘Oćete li sjutra opet doći?”
“Tu sam ja”,klimnuh glavom, “gledamo se!”
I tako, vraćem se na početak priče, odlučila sam juče da me niko živ ni za milion godina neće natjerati da se odreknem gluparija iz djetinjstva. Ludi ste ako mislite da ste suviše odrasli da ne smijete da pravite ludosti! Ludi ste ako vam se ispraznila strast u pogledu, ako ste zaboravili da trčite za loptom i ako se ne sjećate snova iz djetinjstva. I niko vam za to nije kriv.
Moja koreografija po garnituri morala je da se završi, jer ipak moram na posao. Oduševljalo me svašta ovih dana, entuzijazam je stvar izbora. Silazim ponovo , mirna ozbiljna.
“Dobar dan Bogdanoviću!”
“Ti baš ideš ljudima na živce znaš. Misliš da ne znam da si mi zvonila danas? I onu muziku da smanjiš u ovoj zgradi ima ljudi koji odmaraju!!”
“Bogdanoviću, vi mene zapravo volite, zar ne?”, nasmijah se i ovlaš ga zagrlih.
“Miči mi se, napasti božija! Da dođeš na sledeći sastanak stanara, jesi čula? I da se smiriš malo ti divljakušo! I obuci se, hladno je!”
“Volite me, ipak volite!”
Tebe svi vole Jo, ti se neodoljiva, šapućem svom egu. Tebi sve ide od ruke zaključujem, skoro pa ozbiljna!
Voli i vas , vaša Jo ❤️
Jovana Sekularac
Po zanimanju sam ironična. Nemam ništa protiv ničega, ali mišljenje imam o svemu. Ne volim da se raspravljam zato pišem. Kad si već pročitao/la ovaj tekst slobodno se vrati i na prethodne. Ako me već nisi zavolio/la uskoro hoćeš, garant :*