Lagala bih te kad bi ti rekla da sam sretna. Lagala bih i kad bih rekla da nisam. Zato ti neću ništa reći. Mislim da nakon svih ovih godina zapravo ti i nemam što za reći. Ti već sve znaš.
Neću ni pokušati odglumiti da sam se pronašla u svom životu, ne pred tobom. Ti znaš kakav sam ja život zamišljala. Znaš sve o meni bolje od ikoga, bolje i od mene same. Bio si onaj jedini kojem sam pričala snove u realnosti. Bio si onaj jedini sa kojim sam ja mogla da zamislim svoje sutra. I ostala sam bez tebe, ostala sam bez svog sutra.
Boliš me, još uvijek. I dalje se znam probuditi ujutru sa osmijehom i uzeti telefon u ruke očekujući propušten poziv sa tvog broja, onda se razbudim i naglo vratim u realnost kad vidim prazan ekran. Ne, tvoje ime više nikada neće pisati na njemu. Nikada više tvog glas neću čuti sa one druge strane ekrana. Zaboli me tada nešto jako oko srca, pa se proklinjem što ne mogu da prihvatim da sam te zauvijek izgubila.
Ako ti šta znači, volim te još uvijek. Još uvijek se za tebe molim, i još uvijek mislim na tebe. Znam da si ti okrenuo novi list, jer ti to možeš, i da sam ja ostala u onim nekim pročitanim poglavljima, ostavljena tu da bih bila zaboravljena. Ne zamjeram ti na tome, samo ti zavidim. Voljela bih da i ja to mogu, okrenuti list i više nikada ne pomisliti na tebe, ali ne mogu. Tebe ne mogu prestati voljeti, bar dok je ovog života.
Želim da ti se zahvalim mili moj. Hvala ti što si bio dio mog života, što si ga ispunio sobom. Bio si jedini razlog moje sreće i ja sam srećna što sam dobila priliku u ovom svom životu nekoga tako voljeti. Žao mi je i žaliću svakog dana do kraja svog života što nismo uspjeli, što su moja povređenost i tuga prevladali nad snagom, i što sam se predala. Žao mi je i što tebi nije bilo više stalo da ne dopustiš da ti tako padnem. Žao mi je što nisam izdržala koliko je tebi trebalo da bi me poželio zauvijek. Žao mi je.
Budi mi srećan anđele moj. Najsrećniji, sa onim širokim osmijehom koračaj kroz život. I mili, čuvaj se. A što se mene tiče, za mene ti ne brini. Ja ću te, uvijek i zauvijek, dok me ima, čuvati daleko od svih i potajno voljeti. Onako kako sam oduvijek, najjače, sjećaš se?
Anonimno
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
