Na autobusnoj stanici
Gdje nisi namijenjen da zadržiš se nešto
Često sjednem pa kao čekam
Autobus koji neće doći
Pa pravim piruete u pogledima
S nasumičnim prolaznicima
Nasmijem se tu i tamo
Više baš i ne
I gledam oko sebe, primjećujem
U tom međuprostoru između odlaska i ostajanja
Kao da je zaštićen nekom tankom opnom
Prostor autobusne stanice
Svi se kao znamo
I kao čekamo taj viši cilj
Jasna je kolektivna misao
U težini utega koji dijelimo
Sa svakim pojedinačno
Gledamo u golubove na peterokatnici
I baš želimo da smo oni
Mogu ptice otići gdje god žele
Kada žele
Pa čak i odmah sad
Ali baš ih nešto vuče toj staroj, trošnoj peterokatnici
Čekaj, pa zar nismo i mi onda u ovoj ludoj, pomućenoj sferi
Samo golubovi koji ne znaju kako otići?
Mi smo redakcija portala Amazonke.com – regionalnog online magazina za žene sa stavom ali i svakog osviještenog modernog muškarca.
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja kako bi vam ponudili sadržaj s dušom. Svoje prijedloge za suradnju možete nam poslati na mail [email protected]
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!