Bol i ožiljci na tijelu
Bliska prijateljica mi je ispričala priču o djevojci koja je stradala u požaru. U toj nesreći pola njenog tijela joj je izgorjelo. Dok je opisivala to, mogla sam si samo djelomično predočiti svu patnju, tjelesnu bol vatre koja proždire kožu, meso, živce i ostavlja tragove.
Vatru koja nemilosrdno peče i ostavlja svoje tragove unakaženosti kao vječitu uspomenu na traumu tog događaja. Zamislila sam da ta djevojka svaki put kada se pogleda, iznova proživi požar i da to nije nimalo lako. Obradovalo me kada je prijateljica ispričala da ta žena ima partnera koji ju je zaprosio.
Naglasila je dva vrlo važna segmenta, naime prije udaje, djevojka se predomišljala kako će njen suprug prihvatiti njenu spaljenu kožu. Pitala se hoće li mu biti poželjna. On je inzistirao na svojoj odluci da sklope zavjete u dobru i zlu.
I još nešto, prihvatio je njenu vjersku odluku, da se ona pokrije. Bio je i ostao bezuvjetna podrška. Prijateljica je zaključila da njih dvoje imaju veoma sretan brak, da se međusobno vole i podržavaju i da joj on svaki dan donosi cvijeće.
Koliko voliš sebe?
Ovaj istiniti životni primjer pobudio je u meni mnogo pitanja a neka od važnijih su koliko žena, samu sebe voli i prihvaća svoju kožu, svoj izgled? Koliko je svakoj ženi muka od narančine kore na bedrima i koliko filtera nadoda jer se ne osjeća dovoljno dobro? Koliko se izgladnjuje a koliko se istovremeno emocionalno prejeda i koliko se grize što još uvijek nije poput one influencerice s Instagrama?
Drugo pitanje je, što on, taj muškarac, partner misli o njenom tijelu? Je li i on mjerka, uspoređuje i stvarno vaga jer je ona, samo za njega komad mesa? Koji od njih je istinski, pogledao u ženske dubine, njenu nutrinu i zaljubio se? Koji od njih je odlučio ostati i kada je najteže? Koji od njih ljubi njene ožiljke? Je li ona spremna da voli sebe, da se sebi divi, da prizna svoje odluke bez straha da izgubi njega?
Možemo učiti iz primjera ove djevojke koja je pobijedila svoje stigme, koja nije dopustila da njena zapaljena koža i izgorjeli ostaci tijela nju definiraju kao osobu. Ona je pronašla svoj put, duhovnost, volju za životom i nevjerojatnu snagu. Nije bilo nimalo lako otvoriti se i ogoliti svoje ožiljke, pobijediti sram, stid, strah i pristati na novi život. Imala je ona mnogo pitanja i briga. Ali je pobijedila. Pobijedila je ljubav.
Ljubav protiv demona
Ostaje spoznaja da su sve nesigurnosti poput mnoštva demona koji napadaju ljepotu naše duše. Oni igraju različitim igrama, ponekad tako sofisticirano i suptilno a ponekad direktno i jako. Nesigurnosti bole, suočavanje s njima je svaki put stavljanje soli na žive rane i podsjećanje na one dane kada nije bilo dobro.
Celulit, debljina, mršavost, sijede, pjege, bubuljice, fizičke nepravilnosti, bolesti, fizičke i psihičke. Zatim idu i kompleksi kako se uklopiti u okvir tuđih uvjerenja. Poruka jeste da je svaka žena slika prirode, Boga, roditelja,okolnosti ali najviše sama sebe. Ona određuje, nijanse, boje koje su ljepše od svakoga okvira.
Ona je sama umjetnost koja može pronaći onoga koji će do kraja života cijeniti i zalijevati njenu ljepotu.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.