Postoji taj trenutak navečer, kad se grad utiša, notifikacije prestanu treperiti, a ja ostanem sama sa sobom. Ne usamljena – nego sama. Razlika je golema, iako je mnogi još uvijek ne razumiju. Skinem šminku, uvučem se u pidžamu koja nije nimalo seksi, ali je savršeno moja, i sjednem na kauč s čajem koji sam zaboravila piti dok je bio vruć. Tada počinje moj mali, privatni film.
Ne, ne zamišljam princa na bijelom konju. Niti savršenu romantičnu komediju u kojoj se sve posloži u 90 minuta. Moja ljubavna maštanja su tiha, svakodnevna i stvarna. Zamišljam nekoga tko mi dodaje šal kad izlazimo iz stana jer zna da mi je uvijek hladno. Nekoga tko zna da mi je kava prejaka ako je ne razvodni mlijekom. Nekoga tko se smije mojim glupim šalama, ali me zna i zagrliti kad šutim predugo.
Vjera u ljubav, a uživanje u soliranju
I znaš što? U tim maštanjima nema očaja. Nema „kad će više“. Nema panike da mi vrijeme curi kroz prste. Ima samo osjećaj topline i one slatke sigurnosti da sam već sada cijela – s ili bez ikoga.
Biti solo danas znači slušati puno tuđih projekcija. „Zašto si još sama?“ „Ima li netko?“ „Pa lijepa si, pametna si…“ Kao da ljubav dolazi kao nagrada za ispunjene uvjete. Kao da je check-lista. A ja sam shvatila da ljubav nije nešto što se lovi – nego nešto što se prepoznaje. I dok se to ne dogodi, sasvim je u redu sanjati.
Moja maštanja nisu bijeg od stvarnosti. Ona su moj način da se povežem sa sobom. Da si priznam što želim, a što više nikad neću tolerirati. Jer, vjeruj mi, nakon nekoliko razočaranja, maštanja postanu mudrija. U njima više nema ignoriranih poruka, nejasnih odnosa i mrvica pažnje. U njima postoji mir. A mir je najromantičnija stvar na svijetu.
Volim samu pomisao na ljubav
Ponekad se uhvatim kako se smiješim bez razloga. Netko bi rekao da sam zaljubljena. I možda jesam – ali ne u osobu, nego u ideju ljubavi koja dolazi bez drame. Bez igrica. Bez borbe za osnovno poštovanje. I to mi je sasvim dovoljno za večeras.
Znam da će doći dan kad će netko sjediti na ovom kauču. Ili možda ne ovom, ali nekom našem. Znam da će me netko gledati dok pričam prebrzo jer sam uzbuđena. Znam da ću se zaljubiti u nečiji glas, u način na koji izgovara moje ime. Ali isto tako znam da ne moram žuriti. Jer ljubav koja je vrijedna čekanja – zna i čekati.
Do tada, ja živim. Putujem sama, ali nikad usamljena. Smijem se glasno. Volim duboko. I maštam bez srama. Jer ljubavna maštanja solo cure nisu znak slabosti – nego dokaz da srce još uvijek vjeruje.
A srce koje vjeruje? Ono je već pola puta do ljubavi. 💫💗
Anna Degoja Stanić
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
