Mali Jurica

Neko na vrata kuca,

to je mali Jurica.

Došao da se igramo

i Snješka pravimo.

Neki baner

Priča 100 na sat,

kako ga je probudio brat.

Opet je sa zvečkom se igrao

od krevetac sa njom udarao.

A Jurici se baš danas spavalo

i ležao bi sa medom još malo,

da nije čuo kako je mama rekla:

„Jurice, danas je sveti Nikola.“

„Šta li mu je u čizmici sakrio?“

Lagano je vrata otvorio,

prišunjao se kao mače,

opet je zaboravio papuče.

A tamo…  kapa, šal, rukavice

i sanke na kojoj su plave mašnice.

„Idem ih Petru pokazati,

Neki baner

pa ćemo se niz brijeg spuštati.“

Oblači se brzo i izlazi sa Juricom.

„Mama, idemo se igrati sa drugom djecom.“

Grudvati, sankati, Snješka praviti

pahuljama i snijegu se veseliti.

Možda dođe i Alma,

Ako je pusti mama,

Juče nije ručak pojela

Pa ju je mama grdila.

A mame? Mame ih kroz prozor gledaju

i blago se svojoj dječici osmjehuju.

Bojana Knežević

Neki baner