Moja kula…

Tamo unutra gdje čuvam sve svoje važne osmjehe i suze, gdje čuvam
svoja veselja i tuge, tamo sam sama. Ne puštam nikoga u svoju kulu.
Opasala sam ju debelim zidom i pustila da ju obrasta bršljan. Samo
jednom ili dva put sam malo odškrinula vrata, ali samo mrvicu….i
požalila na vrijeme da ih ponovo čvrsto zatvorim.

Shvatila sam… svatko ima svoju kulu u koju nitko nema pristup. Ne treba tamo
pustiti nikoga, jer tamo i stane samo jedna duša i jedno tijelo. Tamo unutra čovjek je gol. Potpuno gol i potpuno sam. Tamo nema vanjskog pakiranja, nema zvučne podloge, nema sugovornika i nema nikoga da te spasi od samoga tebe. Kad polažeš račune u svojoj kuli, sam si sebi i tužioc i sudija, sam sebe napadaš i braniš, sam se grliš i udaraš. Potpuno si gol, Čovječe! Nemaš kud sakriti laži i ucjenenemaš kud s gomilom dvoličnih osmjeha, niti s lažnim suzama.

Lažno suosjećanje, licemjerje i zloba, toliko će te tiskati da će ti tijelo biti puno modrica, a duša hroptati u vlastitom izmetu. Hej, Čovječe!
Dobro pazi sto ćeš ponijeti u svoju kulu! Tamo nema mjesta za nikoga
osim za tebe samoga, zapamti to! Znaj goli Čovječe, ako u svoju kulu doneseš ljubav i istinu, smijeh i suze radosnice, iskru sreće i barem kapljicu iskrene ljudske suosjećajnosti, imati ćeš sve sto ti treba da dugo i lijepo živiš u svojoj kuli.
Zato imaj na umu, tvoja te kula čeka i u nju ides prije ili kasnije, gol golcat i sam samcat. Pobrini se da ti bude dobro u tvojoj kuli, kad jednom tamo dođeš Ti goli, jadni, mali Čovječe!

images

Viktorija Herak

Neki baner
Neki baner