Možda nismo ni zaslužili ništa više od j****a u zdrav mozak

Ne volim baš pisati o politici jer uglavnom ne završi dobro, ali znate li što mi je najjače kad netko kaže da nas ovi iz vlade samo j**u u zdrav mozak? Ironija iza te jadikovke.

Ljudi kao da su zaboravili da živimo u demokraciji, a i oni koji to nisu zaboravili, zaboravili su značenje demokracije. Dakle, demokracija živi i ovisi o sudjelovanju njenih građana. Drugim riječima, sami smo izabrali.

Istina da se političari svakako ponašaju, u to zaista ne bih sad ulazila, a i smatram da oni nisu najveći problem. Narod je taj koji im uopće dopušta takvo ponašanje svojom pasivnošću. A pasivni smo jako, i samo na riječima jaki.

Sjetimo se samo prošlih predsjedničkih izbora. Naša draga predsjednica je realno pobijedila samo zato što je lijepa i žensko je i uopće se ne osjećam krivo kad to kažem, jer vjerujem da je većini ljudi bilo fora da imamo prvu žensku predsjednicu. Sjećam se zapravo dok sam pričala s jednom curom o tome i rekla je da će glasati za nju samo zato što je žensko pa da se žene malo ojačaju. I eto, jako smo se ojačale. Ne mogu žene ni kontracepcijske više dobit’.

Neki baner
Nije ni taj feminizam dobar u prevelikoj mjeri.

Ili drugi slučaj, kad su bilo koji izbori. Sumnjam da ćeš ići pregledavati baš svaku stranku, pogledati za što se zalažu pa onda tek odabrati za koga ćeš glasati. Vjerojatno ćeš glasati za stranku za koju glasaju tvoji doma već godinama, jer je to kao siguran izbor, a i svi znamo koliku fobiju od svega što je novo Hrvati imaju.

A u najgorem slučaju se nećeš ni pojaviti na izborima jer to nije tvoja briga, ili ti se jednostavno ne da. I okej, ne da ti se, ali nemoj se onda žaliti jer si i svojom pasivnošću napravio vlastiti izbor i rekao dovoljno. Ili najjače, dok kažu da njihov glas neće ništa promijeniti. Ali gledaj, ne znam koji je točno postotak izlaznosti, ali znam da je prilično malen, što znači da bi ti glasovi „koji ne mogu ništa promijeniti“, ipak nešto promijenili.

Vidiš? Sami smo odabrali j****e u zdrav mozak.

Zato što nam se ne da baviti tim „teškim temama“.

A zašto bismo se i bavili kad je lakše baviti se tračevima, Instagram lajkovima, tko će više guzica i sisa izbaciti na fotkama te kamo ćemo na sljedeće putovanje da ljudi vide kako mi imamo i možemo?

Bolje i da dramatiziramo oko nebitnih sitnica koje nemaju veze s nama nego oko teških tema jer to iziskuje previše razmišljanja. Sustav će se već popraviti sam od sebe.

Zašto uopće prosvjedovati ili očekivati neke promjene kad ih ova vlada koju smo odabrali ionako neće prihvatiti?

Možda nismo ni zaslužili ništa više od j****a u zdrav mozak
I najvažnije pitanje – koliko niže još moramo pasti da nam dođe iz guzice u glavu?

I ne kažem da se sad svi moramo politički angažirati, prosvjedovati na sve strane i ne znam što sve ne, ali hajmo barem ove osnove odraditi kako se spada. Hajmo barem od sebe početi.  

I znam da ovaj tekst neće napraviti puno promjene jer si ljudi danas ni najmanje greške ne mogu priznat’, a kamo li da su djelom sami krivi za situaciju u državi, ali nema veze.

Snove i nadu mi nitko ne može uzeti.

Neki baner