Nada Peratović: „Žene nisu inkubatori, one trebaju odlučiti kada će i s kim će imati djecu!“

Nada Peratović je pravnica i dugogodišnja feministička aktivistica. 2011 godine je osnovala Centar za građansku hrabrost.

To je feministička i humanistička udruga, humanistička u kontekstu sekularnog svjetonazora koji se zalaže za prava nereligioznih osoba u Hrvatskoj. Prava ateista i ateistkinja, humanista i humanistkinja. Sam naziv udruge poziva ljude da izađu iz zone komfora i pokažu građansku hrabrost u borbi za svoja uvjerenja i etička načela.

Osnivanje udruge

Na Međunarodni dan sigurnog pobačaja, 28.09.2020. godine, Nada je osnovala žensku mrežu ‘Hrabre sestre‘. Mreža je to koja djeluje unutar navedenog Centra i direktno pomaže ženama koje se odluče na pobačaj pružajući im sve potrebne informacije o vrstama pobačaja, ustanova koje nude i samoj proceduri olakšavajući time iskustvo prekida trudnoće.

Nada je u svoju mrežu pozvala brojne žene koje su prošle proces prijava i edukacija.

„S ponosom mogu reći da danas imamo 50 žena širom Hrvatske koje su educirane, spremne, voljne pomoći drugim ženama tijekom prekida trudnoće.“

Neki baner

‘Hrabra sestra’ nudi emocionalnu i moralnu potporu ženama. Naglašava da nikad ne osuđuju žene niti ih pitaju za njihove razloge. „Ne patroniziramo žene niti ih lažemo ili strašimo. Budući da na internetu ima mnogo dezinformacija, manipulacija i zastrašivanja naša glavna poruka glasi da VJERUJEMO ženama. Vjerujemo da žene donose najbolju odluku u datom trenutku“.

2021. godine se javilo 28 žena te 30 žena u prva tri mjeseca ove godine. Obraćaju im se žene svih dobi, studentice, žene s više djece, žene žrtve nasilja ili strankinje. Udruga nudi i financijsku pomoć ako žene nisu u mogućnosti snositi troškove prekida trudnoće.

Pobačaj

Važno je da žene budu informirane da trenutno u Hrvatskoj postoje dvije vrste pobačaja a to je kirurški i medikamentozni pobačaj. Oba se pravno smiju izvesti do kraja 12. tjedna. Da ne bi došlo do konfuzije to znači od prvog dana posljednje menstruacije žena ima pravo na pobačaj na zahtjev.

Poslije toga do 18 tjedna postoje posebni uvjeti ako je život žene u opasnosti u pitanju nasilja ili ako se radi o kromosomskoj grešci. Jedan od najvećih problema s kojima se žene susreću jest komisija. Nada objašnjava da komisija odlučuje i da oni mogu odlučiti protiv interesa žene.

„Imali smo iskustvo jedne žene koja se našla u paradoksalnoj situaciji koja se morala nadati da će nalazi pokazati da se radi o teškom obliku kromosomske greške, da bi dobila dozvolu za pobačaj. Ističe kako žene prolaze kroz brojne muke i stresove.

Osim kirurškog pobačaja postoji i medikamentozni pobačaj koji se sve više koristi. To je pobačaj pomoću tableta s tim da se prvom vrstom tableta prekida daljnji razvoj trudnoće, a drugom se čisti iz maternice. To je jedna od najneinvazivnijih načina prekida trudnoće i preporučuje se do 9 tjedna trudnoće.

Nada ističe da ovisi o ženi i njenim životnim uvjetima, zdravstvenom stanju, na koju vrstu pobačaja se odlučuje primjerice neke žene koje imaju djecu i njima je lakše otići na jedan dan na kirurški pobačaj jer on traje 15 minuta a s druge strane medikamentozni zahtijeva dva ili tri dana zbog grčeva, bolova ili ostalih tegoba koje zavise od organizma žena. Cijene pobačaja su različite Cijene pobačaja na zahvat se kreće u rasponu cijena između 1800 do 2500 u bolnicama a u privatnim klinikama za pobačaj treba izdvojiti više novca.

„Svako iskustvo je važno i žene dijele iskustva, mi vodimo evidenciju na osnovu tih informacija kažemo ženi u koje bolnice da idu, kakvi su uvjeti čekanja. Upozorimo i na predrasude upućene od medicinskih sestara koje dijele neumjesne komentare i vrijeđaju žene u trenucima kada su najranjivije“ ističe Nada.

Cipelarenje prizivom savjesti

Nažalost, uvjete sigurnog pobačaja ugrožava i takozvani priziv savjesti „Žene ne idu iz hira na pobačaj, pobačaj nije hedonizam, nijedna žena nije sretna što ide na pobačaj. Ženama se nameće osjećaj krivice“ ističe. Dodaje da svaka žena treba biti fizički i mentalno spremna za majčinstvo. Prema njenim riječima žene su, zbog patrijarhalnog utjecaja primorane rađati više djece bez obzira jesu li psihički spremne ili egzistencijalno ugrožene.

Žene nisu inkubatori!

Nada naglašava da žene ne smiju biti mučenice.

„Žene nisu inkubatori, one trebaju odlučiti kada će i s kim će imati djecu. Ne smiju biti ropkinje patrijarhalnih ustroja koje su im nametnuli da trebaju roditi toliko i toliko djece. To sad ide do takvih ekstrema da ženama preporučujemo, rodi, bilo s kim!“ Nada komentira priziv savjesti da ginekolozi ne moraju preuzeti odgovornost za uskraćivanje usluge pobačaja.

Nada Peratović

„Neki liječnici, koje god vjere ili uvjerenja, smatraju da je zdravlje i život njihovih pacijentica važniji od njihovih vlastitih uvjerenja, dok se naši ginekolozi hvale time da svoje pacijentice ostavljaju na cjedilu. Žalosno je da nema više ginekologa koji će stati u obranu svoje profesije, svog rada i svojih pacijentica. Koji će jasno i glasno zaustaviti govor mržnje i stigmatizaciju žena“. Jasenka Grujić i Dubravko Lepušić zahtijevaju reguliranje priziva savjesti u kontekstu odluke u obujmu ginekološkog posla.

Pokret protiv pobačaja je licemjerna, samodopadna politika mrzitelja žena. Mi dižemo glas protiv takvog toksičnog napada na žene.

Nažalost ženama u Hrvatskoj i djevojčicama koje dožive maloljetničku trudnoću kao direktnu posljedicu nedostatka zdravstvenog i seksualnog odgoja nedostaje informacija i edukacije. To je sve posljedica patrijarhalnog društva. „Kritiziram državu jer je seksualni odgoj neodgovorno prepustila vjeronauku“ kaže Nada koja zagovara cjelokupni seksualni odgoj u svim školama.

Olakšanje umjesto krivnje

Nada tvrdi da postoje brojne predrasude da žene pate od krivnje nakon pobačaja, te depresije i sličnih psihičkih bolesti, međutim, svako iskustvo je individualno jer žene koje imaju depresiju su i prije patile od toga.

Neki baner

„Naprotiv žene osjete olakšanje. Imali smo 4 žene koje su odlučile zadržati dijete, međutim ostale su bile sigurne u svoju odluku„

Mnoge žene su nesigurne, jer ne pronalaze dovoljno informacija. Neke bolnice daju šture informacije ili kratko odgovore da oni ne obavljaju prekide trudnoće. Žene su isprepadane i izložene stigmatizaciji društva.

To postoji unutar bolničkog osoblja, a prema Nadinim riječima neke medicinske sestre patroniziraju žene u smislu upozorenja da paze da ne ponove svoje greške.

„Imali smo iskustvo kada smo odveli jednu mladu ženu koja je bila žrtva traffickinga trgovine ljudima kojoj je jedan nasilnik silovao, tukao i oduzeo papire. Kad je saznala da je trudna otišla je u bolnicu, međutim, naišla je na odugovlačenje dok nije prešla 12. tjedan. Djevojka je bila istraumatizirana i željela se ubiti.

Umjesto usluge pobačaja dobila je cinični odgovor čestitke da će roditi dijete jer zakonski ništa ne mogu učiniti“. – priča Nada koja je pronašla rješenje i odvela djevojku u Amsterdam na pobačaj.

Put u Amsterdam

Na stranici Hrabra sestra postoje detaljne informacije o pobačaju, njegovim rizicima i iskustvima žena koje su prošle kroz pobačaj. Informacije su napisane jednostavnim razumljivim jezikom s objašnjenjima u zagradama. Mreža ima i WhatsApp aplikaciju na koju se žene mogu javiti Nadi u svako doba dana. „Znala sam, da u trenutku kada žena napravi test za trudnoću i kada shvati da je trudna, žena traži informacije, traži podršku, neko rješenje Zato sam ponudila ovu aplikaciju i u bilo koje doba dana i noći sam dostupna “

Ženska mreža ‘Hrabre sestre’ nudi potporu razgovorom. Također i pratnju ženama tako da volonterke dolaze po ženu taxijem ili autom odvoze do bolnice, sačekaju i vrate kući. Također je dostupna pomoć čuvanja djece ili smještaj ženama koje ne žele obaviti medikamentozni pobačaj kod kuće. ‘Hrabra sestra’ doista čini sve da smanji ženama stres i da se one osjećaju ugodno.

Uvele su i online grupu podrške ženama koje su prošle ili prolaze prekid trudnoće – mjesečno druženje u sigurnom i podržavajućem okruženju. Najnovija usluga pruža put u Amsterdam na pobačaj nakon 12 tjedna jer je u Nizozemskoj pobačaj dozvoljen do 18 tjedna trudnoće. Nada govori kako je lakše otići u Nizozemsku nego čekati odluku Komisije koja odlučuje hoće li dozvoliti pobačaj ili ne.

Žena odlučuje hoće li roditi ili ne

Iako je trudnoća jedno drugo stanje koje mijenja ženin organizam. Međutim, žene su misaona bića koje su sposobne za racionalne odluke. „To je njeno tijelo, njen izbor jer žena odlučuje da će mu ponuditi maternicu u kojoj će dijete živjeti. To je dijete nastalo u njoj i od nje, Ona preuzima odgovornost kada kaže da želi to dijete“ zaključuje Nada.

Centar za građansku hrabrost podržava inicijativu za besplatnim pobačajem.

Hrvatska pati od kroničnog izostanka obaveznog znanstveno utemeljenog spolnog odgoja. I prepušta spolni odgoj KC koja se protivi kondomu i drugim kontracepcijskim sredstvima i promovira neznanstvene ideje o štetnosti pobačaja. Država ne djeluje protiv samovolje pojedinih farmaceuta i liječnika koji odbijaju dati kontracepcijska sredstva ženama. Dok je istovremeno, prisutno sve veće siromaštvo žena. Dok država ne preuzme odgovornost za reproduktivno zdravlje žena troškove prekida trudnoće treba nositi državni proračun.

Već desetljećima crkva provodi repatrijarhalizaciju društva, radi ostvarivanja hegemonije konzervativne, crkvene ideologije. Zlorabeći vjerske slobode ta, sama po sebi patrijarhalna institucija si daje za pravo određivati kakva će biti uloga žene u društvu. I što bi žene trebale raditi sa svojim tijelima.

„Žena je ljudsko biće, misaono, osjećajno, koje ima svoj život, svoje strepnje, brige, nade i želje i mogućnosti – ona nije živući inkubator. Jer njen život je bitan. Ona ne mora pružiti svoje tijelo nekom drugome, pa ni odlučiti se da će zadržati trudnoću. Niti se mora osjećati loše, niti je postupila etički neprihvatljivo, ako želi prekid trudnoće.“- zaključuje Nada

Neki baner