Ne boj se samoće

Ne boj se ostati sam. Ne boj se samoće i susreta sam sa sobom. Ne boj se demona prošlosti i strašnih scenarija budućnosti.
Stani i suoči se. Pogledaj im u oči.

Ne daj da te prošlost napada osjećajem krivnje i toga da si trebao nekad davno učiniti ono ili ovo… ne daj da te zarobi u tim prošlim, minulim trenucima i okuje teškim emocijama.

Jer napravio si najbolje što si znao iz pozicije u kojoj si bio.

I nije fer da osoba koja si sada osuđuje osobu koja si nekad bio. Jer da si onda znao drugačije, napravio bi drugačije. Ako nisi, znači da je ipak zbog nečega to bilo najbolje za tebe. Zato se pomiri s prošlošću. Jednom zauvijek. Sada i ovdje. I pusti je da ode tamo gdje i pripada. U prošlost.

A budućnost?

Ona je tek priča za sebe. Jer toliko toga naš um može izmisliti i inscenirati da je to nemoguće ni zamisliti. I to tako često baš teške, nemile scenarije… Koji se uglavnom nikad ne dogode, a dozvolimo im da nam zaokupe misli i okuju ih brigama. Brigama o nečemu što se vjerojatno nikada neće ni dogoditi.

Neki baner

Zato odluči to zaustaviti. I ako već trebaš razmišljati o budućnosti, neka to bude u vedrom i radosnom tonu.

Da, znam da nismo na to navikli, jer kao da smo programirani da brinemo… Ali vrijedi se potruditi naučiti drugačije. I od uma učiniti prijatelja, a ne neprijatelja.

Jer njemu je svejedno. On će misliti o čemu god ti odlučiš. I neće prosuđivati je li to dobro za tebe ili ne. I još važnije, vodit će te u smjeru tvojih misli. Zato dobro razmisli na što ćeš se fokusirati.

Stoga, odluči od demona prošlosti napraviti važne životne lekcije. A brigu o budućnosti u snove koje želiš živjeti. I nećeš se više bojati samoće. Neće te ništa proganjati, ako raščistiš sam sa sobom jednom zauvijek. Ako pustiš da sve to prohuja i ode svojim putem.

A ti ostaneš sam. Mislioc i misli. Duh i tijelo. Povezano srcem u Jedno. Čisto biće prisutno u sadašnjosti pred praznim, bijelim platnom koje samo čeka da ga naslikaš… Onako kako uistinu želiš.

Zato, ne boj se. Ne boj se suočiti sam sa sobom.

S veličinom svoga bića. S Čudom koje Jesi. Udahni bogatstvo trenutka i posveti se sebi. Onome što želiš. Onome u čemu uživaš. To zaslužuješ. Da duša propjeva kroz tebe. A srce bude ispunjeno i radosno.

U samoći si najbliži sebi. Što si dalje od gužve, to si bliži sebi samome. Pravom Ja. Koje te zove i treba. Čeka da konačno zastaneš, prestaneš trčati za ovim ili onim… I zaputiš se putem svoje nutrine.

A tada si u najboljem društvu koje možeš izabrati. Na putu samoostvarenja kojeg ne možeš ni zamisliti… Puni krug. Početak i kraj.

I prilika da od pakla samoće, napraviš Raj.

Iva Bradarić

Neki baner