Nevidljive vatre

Gdje tinjaju plamenovi neizraženih težnji? Gdje ih se priveže kad ne dobiju dozvolu za izražavanjem? Gdje podivljaju, a gdje se ugase?

Postoji vapaj koji se nikad ne izrazi. Težnja koju stavimo pod ključ. Vatra koja ne zagrije. Njezin plamen potpaljivan drvima želja i snova ostaje u zidovima naših kamina. Postiže visoke temperature, a ne grije oko sebe.

Ako su nam nekad rekli da naše viđenje određenog problema nije pravilno ili da smo premali za naše zamisli, zatvorili smo vrata svog kamina. Prezirali smo ljude koji su htjeli ugasiti plamen, a nismo ni pokušali ostaviti vrata svog kamina otvorenima da se barem svjetlost vidi za neke koji bi se bez skrivenih namjera došli grijati od tog kamina.

U strahu od nerazumijevanja i neuspjeha odlučili smo se za liniju manjeg otpora. Zapitali smo se što će biti s kaminom ako vatra ne ostvari svoju svrhu? U strahu smo radije sakrili plamen i pazili da se on ne osjeti na van.

Vapaji u nama

Neizražene želje, nezavršeni poduhvati, neizgovorene riječi, progutane emocije i ušutkani krikovi uplašeni su sredstvima protiv požara i prije nego su pokušali ostvariti svoju svrhu.

Vatre ponekad jedva tinjaju jer ih često sredstva protiv požara preduhitre. Sredstva protiv požara ne aktiviraju se kad se požar proširi, nego čim vide plamen koji svijetli. Sredstva protiv požara u plamenu vide suparništvo, nadmetanje, strah od egzistencije svojih ideja i strah ega da će izgubiti svoju moć.

Neki baner

Sredstva koja žele ugasiti i sami plamen u nama, zapravo ga još više pojačavaju. Plamen želi zagrijati van naših kamina, ali to ne uspijeva. U tom slučaju plamen se krivo preusmjeri. Tada se na van izbacuje dim nezadovoljstva, ogorčenja i razočaranja. Sav taj onečišćeni dim ne usmjerava se prema sredstvima protiv požara samo kad nastoje ugasiti plamen, već mu se suprotstavlja i općenito.

Melankolija

Taj suzdržani žar u nama, prikazat će nas bezvoljnima, čak i melankoličnima na van. Naši kamini ostavljat će dojam kao da u njima nema plamena ni za lijek. A ti plameni kad ne griju prema van, u nama će prijeći u žar. I s vremenom mu više nećemo dodavati drva želja i snova pa će žar prelaziti u pepeo.

Ako će pepeo u nama predugo stajati, pretvorit će se u bolest.

Plameni unutar nas ne bi smjeli ostati u našim kaminima. Oni trebaju sijati i grijati. Kad zbog straha od sredstava za gašenje požara krenemo zatvarati vrata svojih kamina, trebamo se samo sjetiti da ako dopustimo plamenu da se u pepeo pretvori, napravit ćemo mjesta za bolesti u nama.

Neki baner