Jedan od dva najstarija mita glasi da žena nije potpuna ni ostvarena dok ne postane majka. Mnogo žena uporno ponavlja da će ispuniti svoju životnu misiju tek kada postanu majke. I to je sasvim u redu, osjećati želju za rađanjem i odgajanjem vlastite djece. Ali nije uredu osuđivati žene koje su odlučile graditi svoj život bez majčinstva. Koje su se jednostavno izjasnile da ne žele imati djecu niti u braku niti van bračne zajednice. One imaju svoje razloge koje društvo mora poštovati.
Nekulturna pitanja o majčinstvu
Brojne žene su se bar jedanput u životu susrele s neugodnim pitanjima o produženju potomstva i morale su izmišljati razloge i izlike kojima bi se opravdale.
Ispitivači nemaju razumijevanja za ženu koja želi imati uspješnu poslovnu karijeru, koja želi uživati sa svojim partnerom, koja želi putovati i uživati u svim radostima koje pruža raskošan spektar životnih boja i nijansi.
U njihovim očima takva je žena egoistična, sebična i nehumana.
Oni smatraju da će kasnije takva žena postati frustrirana i ogorčena na ljude i okolnosti oko sebe. Jedina prava žena u njihovim očima je majka s nekoliko djece koja im je potpuno posvećena. Posvećena majka svojoj djeci i vjerna, pokorna i poslušna supruga svome mužu. U njihovim patrijarhalnim očima žena je dužna ugađati svakom hiru svoga muža i roditi i odgojiti novu djecu koja će nastaviti obiteljsko, tradicionalno naslijeđe.
Neoženjeni muškarac je frajer
Za razliku od žene, neobiteljski muškarac ima status kralja. On je samouvjeren, snažan i zgodan i ima apsolutno pravo mijenjati žene koliko mu se prohtije. On ima pravo reći kako i kada želi imati djecu. Ima pravo i da se izjasni o stavu o pobačaju. Ako dobro razmislimo, svaki muškarac ima iskonsku potrebu za produženjem potomstva.
Za rađanje djece mu je samo potrebna žena. U kontekstu da ta žena ne treba biti šarmantna, lijepa, zanimljiva, inteligentna, duhovita, empatična. Sve ove osobine se brišu kada dođe do želje sa začećem. U antropološkim i biološkim okvirima za stvaranje potomstva je potrebna samo zdrava žena koja je sposobna za rađanje.
Ovo je jedan od uzroka zbog kojih brojne žene odbijaju biti rađalice. Žele puno više od ovog života. Smatraju da su vrijedne same po sebi.
Za roditeljstvo je potrebno dvoje
S druge strane za odgoj djeteta je poželjna majka koje je pametna, sposobna, ljubazna, empatična. Majka koja je kompetentna procijeniti što je dobro za djecu, a što ne. Današnje majke su aktivne u skoro 95% odgoja i života svoje djece.
Mnogo očeva se ponaša neodgovorno i većinu brige oko djece prepušta majkama. Često se opravdavaju obvezama na poslu. Ne pada im na pamet uzeti godišnji odmor samo da bi se posvetili djeci. Važno je naglasiti da isti ti muškarci očekuju posvećenu suprugu koja će biti kreativna i maštovita u krevetu.
Tko je ovdje sebičan?
Nakon svih navedenih razloga postane logično ako se žena odluči za život bez žrtve. Za život bez vječite brige oko djece i muža. Ako je sve na njenim plećima. Ili ako samo produži sebi rok rađanja i udaje do 35 ili 40 godine života ona postaje sebična baba.
Hvala Bogu na tzv. sebičnim ženama koje žive život punim plućima. koje se iskreno smiju, koje putuju i uživaju u svakom trenutku. I koje to zabilježe na društvenim mrežama u inat svim dušmanima. One su istinski slobodne da donesu svaku odluku o svom životu i oslobađaju nas od svih patrijarhalnih stereotipa i očekivanja.
rođena u Tomislavgradu, u Bosni i Hercegovini 28. 11. 1990 godine.
2015 sam završila studij novinarstva i odnosa s javnošću na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Doktorantica na PDS doktorskom studiju Jezici i kulture u kontaktu, Informacijske i komunikacijske znanosti, smjer OSJ.
Autorica i koautorica nekoliko znanstvenih i istraživačkih radova. Radno iskustvo rad na dvije lokalne radiopostaje, lokalne portale. Od 2020 sam novinarka i autorica članaka i tekstova o feminizmu, rodnoj ravnopravnosti i rodno zasnovanom nasilju.
U slobodno vrijeme čitam, pišem, provodim u prirodi i usavršavam svoje kvalifikacije i sposobnosti.
