Ništa na silu. Ništa što žulja, ni cipele ni ljudi

Vjerovala sam kako će ova kolumna u jednom drugom smjeru, ali onda me nazvala draga prijateljica, i rekla – ‘Hej, ja sam ti u kvartu, imaš vremena za brzinsku kavu?’ – ‘Naravno!‘

I tako su i dan i kolumna okrenuli u novom smjeru, smjeru pozitive. Onog osjećaja kad ti netko legne na prvu i kad ti kava s tom osobom proleti.

S nekim ljudima, rijetkim ljudima imamo taj osjećaj zar ne? Kao da se znamo sto godina, kao da bi mogli pričati satima i još bi si imali što reći. Nema negative, nema tračeva, nema neugodnih tišina, nema očekivanja a ni zamornih “jadna ja” priča. Ima neka lakoća, spontanost, toplina i pozitiva.

Jer tako bi nam svi odnosi trebali izgledati. Trebali bi biti laki, kao disanje. I mogli bi biti, kada u njih ne bi unosili svoje strahove, nesigurnosti i očekivanja. Kada ne bismo druge ljude formirali sukladno onome kakvi mi mislimo da bi oni trebali biti, općenito kao ljudi, i prema nama.

Foto: Marija Klasiček / privatna arhiva

Ali…

Naravno, nastupa ali. Odnosi teku dok ih ne forsiramo, dok ih ne guramo u kalupe, dok ljude puštamo da budu tko jesu i kao takve ih prihvaćamo. Dok u njih ne uvučemo druge ljude i svoja mišljenja o njima. Dok ne počnemo trubiti o svojim problemima, i dok nekako nesvjesno ne počnemo prenositi teret odnosa na njih.

Reći ćete – “lako je s prijateljima, ne vrijedi to s partnerima.” Ali je li to baš tako? Zapravo bih rekla da nije bitna definicija odnosa.

Pisala sam o tome u svojim knjigama Tama i Svjetlo i toplo vam preporučam da ih pročitate. Mnoge ćete odgovore pronaći baš u njima. A usput možete koristiti i kod “love” na mom webshopu koji traje sve do 15.02.2025. i uštedjeti.

Ima tih ljudi koji su mi dragi ali mi se kave s njima nikako ne piju. Volim ih voljeti iz daleka jer me njihova negativa iscrpljuje. Jer su konstantno u nekoj svojoj kutiji i ne žele iz nje ni poviriti. Uporno očekuju da se svijet i ljudi prilagođavaju njima i spuštaju u tu njihovu malu kutiju, u kojoj nema zraka a kamoli prostora za ekspanziju duha i uma.

Voljeti na daljinu

I tako ih volim na daljinu. Jer ne želim nakon susreta s njima biti kao iscijeđeni limun. A tako se svaki put osjećam. Kao da ne znam jesam li došla ili pošla.

Svi ćete znati na što točno mislim, na onaj osjećaj kad s nekom težinom na dnu trbuha samo čekate da vrijeme prođe i da možete izmisliti izgovor zbog kojeg ćete šmugnuti a ne ispasti bezobrazni.

Jer ne klapate. Ne zbilja. Između vas ne struji ni energija, ni pozitiva ni emocija.

“Ili je ili nije.” – tako je to sročila moja draga M. kad smo se dotakle nekih tema.

Posao, prijateljstva, ideje i ljubav. Osobito ljubav.

Pa onda kad me pitate kako natjerati da nešto ide, kako posložiti neku situaciju, kako istjerati mak na konac i vodu na svoj mlin? – to vam je već odgovor da to nije to.

Jer stvari se razvijaju prirodno. Klapaju, lagano kao disanje. Osjećate energiju koja struji iz druge osobe, njen žar za životom ili njene praznine i onda instinktivno, podsvjesno, odlučujete hoćete li ići u to, dati sebe da ekspandirate ili da vas netko koristi kao svoje pogonsko gorivo?

Osobito u zaljubljenosti, gdje je protok energije toliko jak, toliko intenzivan, toliko magnetičan da se sve odvija u djelićima sekunde. Gdje se dogodi onaj impuls zbog kojeg želiš za tu osobu preskočiti planinu. I to treba biti obostrano. Nema tu kalkulacija i postotaka.

Tako djeluje zaljubljenost.

Ljubav, ona je već mudrija, ali djeluje bez figa u džepovima. Lagana je, odgovorna i postojana. Ona ne kalkulira. Struji. I osjećaš je, jednostavno znaš koliko tom drugom biću značiš. Toliko je osjetno da je gotovo opipljivo. Poznaješ njeno/njegovo TIjelo boli i razumiješ ga. I on/a poznaje tvoje.

Ne može se to odglumiti i ne može se to na silu potaknuti. Ili se rodi, živi i raste ili ne.

Ma, kad bih bar….

Stoga, kad mi pišete kako biste voljeli mijenjati neke situacije, bilo s prijateljima, bilo s ljubavima, bilo s nekim bivšima, vidim i osjetim ono na što ste vi u svojoj želji za promjenom, previdjeli – energiju i njenu težinu. Osjetim taj žal, frustraciju, često tugu ali i posesivnost. Osjetim vapaje nemoći i svu moguću silinu kutije u koju ste ugurali odnos i ne želite iz tog kalupa izaći.

A to nije to.

Nije dobar vibe.

Ne postoji flow.

Postojite vi koji nešto tražite. I oni koji to žele izbjeći. Baš kao što ja neke ljude volim voljeti na daljinu. I istinski im želim svako dobro i ostvarenje svih njihovih snova, ali ne želim s njima boraviti često na istom mjestu. Jer oni iz svoje kutije ne žele porasti a ja se u nju ne znam vratiti, čak ni kad bih htjela.

ONLINE RADIONICA “UČENJE OTPUŠTANJA”

Osvijestiti duboke emotivne povrede i uvjerenja, a zatim ih s ljubavlju otpustiti, ideja je i nit vodilja nove, posebne radionice – Učenje otpuštanja.
Kroz osam dana intenzivno prolazimo najdublja uvjerenja, ideje i temelje na kojima su nastali, bavimo se naslijeđenim uvjerenjima, osvještavamo traume, radimo svojevrsni emotivni healing i dubinski se povezujemo sa svojim unutarnjim Bićem. Cijeli proces pomaže nam da istinski osjetimo sebe, osvijestimo tko smo, koja je naša istinska svrha i kako da ta nova saznanja uvedemo u svoj život kako bismo živjeli bolje i kvalitetnije.

Radionica se sastoji od – lekcija koje prolazimo i koje dolaze na Vaš email kroz 8 dana ali i coachingom koji radimo 1 na 1, u kojem razgovaramo o temama koje prolazite kroz lekcije, nedoumicama, strahovima i pitanjima koja vam se putem pojave.
Program je idealan za one koji žele razumjeti što je to mindfulness i kako taj pristup uvesti u svoj svakodnevni život. – PRIJAVI SE PUTEM LINKA.

Ništa na silu. Ništa što žulja…

A i zašto bih išla prema nazad, kad je život samo jedan?

To je ono kad ljudi kažu da su neki odnos prerasli. Nisu oni prerasli odnos, prerasli su okvire u koje je odnos stavljen. I više im ne stvara dobar osjećaj.

I to je u redu. ‘Jer ništa na silu. Ništa što žulja. Ni cipele ni ljudi.’ Kako je to lijepo jednom, u svojoj objavi sročila Nina Badrić.

U život puštajte ljude od kojih vam srce treperi, onako od iskrene radosti i dragosti. One s kojima bi uvijek spontano rekli – ‘Da, idemo na kavu!’ Bez razmišljanja, instinktivno.

I pustite one koji to isto ne osjećaju prema vama. One koji nude samo pregršt izgovora, jer niste dobar match i oni to znaju. Pustite ih.

Ma koliko ih možda voljeli, ma koliko željeli da vam odnos bude drugačiji, ma koliko se silno trudili… nije važno, jer ne ide.

Pustite ih. Volite ih na daljinu, iskreno. Pustite ih da budu ljudi kakvi žele biti, s ljudima s kojima klapaju. A vi? Napravite mjesta za neke nove. One za vaše spontano “da” i zajedničku radost i lakoću življenja.

S ljubavlju,

M.

Drage moje, an mom webshopu, ponovno je dostupan moj najpopularniji i vama najdraži Seminar – Love change, na koji se možete prijaviti i početi mijenjati svoja uvjerenja i svoju percepciju ljubavi, odnosa i svog odnosa prema muškarcima. Izazov je idealan za žene koje su se opetovano razočarale u ljubavi i žele promjenu.

Veselim se vašim prijavama i ljubavnim promjenama.

---

Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.

Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com