Taložim se na orubu neba.
Utrnulim mislima
ispunjavam odbjegle oblake
koje nitko nije želio.
Oni kiše najtužnije,
dok Sunce propada u zemlju,
posramljeno zbog jada
kojeg oživljava da bi
moje oblake opet prezreo.
Orub neba se gasi.
Ja se gasim,
dok moji oblaci sveudilj kiše
na jad kojeg Sunce spržiti treba.
Branka Cukrov – Belak
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
