Trošimo toliko vremena i energije tragajući za njim. Tražimo muškarca koji će na neki način biti sve što smo se nadale, koji će neprimjetno kliznuti u komplicirane slagalice našeg života, koji će biti savršen, besprijekoran, muškarac iz snova- njega smo nesvjesno željele dok smo još bile djevojčice.
To je lijepo, zar ne?
Zamišljamo dušu koja je negdje u svijetu, luta i traži nas? Razmišljam i smješkam se kako ću ga sresti u kafiću, na trčanju, u tramvaju, samo ćemo se pogledati i ljubav će nas preplaviti i znat ćemo da smo suđeni jedno za drugo
Mislim da si to svi želimo, iako smo svjesni da je pomalo nerealno.
Jednom davno sam pitala bliskog prijatelj, što za njega znači ljubav. On mi je rekao nešto na tragu “ljubav je svuda oko nas”, što se odnosilo da ljubav nije nešto za čim tragaš, nego je nešto što nađeš.
Bilo je lijepo, ali to i nije bilo baš ono na što sam mislila. Kad me pitao kada ću se ja ponovno zaljubiti; ispričala sam mu zamišljenu, romantičnu priču u kojoj naletavam na moju buduću ljubav i to na ulici. Kako ćemo se samo pogledati, razmijeniti brojeve i ostat ćemo jedno drugom u snažnim mislima, sve dok se opet ne sretnemo.
Neobjašnjiva veza će se među nama dogoditi. Čovjek kojeg sam tražila, odjednom postaje moja stvarnost.
Moj je prijetelj pomislio da sam luda.
A možda je bio u pravu.
Koliko god mi zamišljale idealan scenarij, idealnog frajera, idealnu vezu, to ne postoji.
Ne postoji savršena ljubav, savršeni čovjek, jer ljubav je nesavršena. Jer ljubav je manjkava i komplicirana i hvala Bogu za to. Zato što su ljudi.
Ne postoji savršen čovjek. No, to je dobra stvar.
Jer su naši životi izgrađeni od nesavršenosti. To su naši nedostaci, naše mane, naše igre riječima koje nas čine jedinstvenima, koje definiraju ono tko smo, koje oblikuju odluke koje donosimo u životu kojeg stvaramo za sebe.
Hvala Bogu što ne postoji “gospodin pravi”, jer nismo ni mi “gospođice prave”
Imamo svoju prtljagu, vlastita razočaranja, svoje borbe. A čak i ako ih ne vučemo iza sebe, oni će i dalje definirati ono što smo postali.
Mi svi dolazimo iz različitih mjesta. Nesavršenih mjesta.
I ne možemo očekivati da ćemo naći sjajnog, prekrasnog tipa muškarca poput Kena, kad mi nismo plastične, nerealno oblikovane barbike.
A tko bi uopće i želio biti takav?
Tko bi želio takav senzacionalan izgled, život u dvoje? Odnos koji je toliko idealan, da bi mogao stati u malu kutiju na polici s tisućama drugih? Dooooosadnoooo
Dakle, ne postoji gospodin”pravi”. Koga briga?
Kaa je u pitanju ljubav, želim stvarnu.
Želim muškarca koji ne slijedi uvijek pravila, jer ja nisam tip koji boja linije ljubavi. Želim muškarca koji se ne boji što će pogriješiti, koji je pomalo luckast, koji će stvari zeznuti i koji će me čak i previše voljeti.
Želim muškarca koji nije onaj kojeg sam maštala, već stvaran, kompliciran, lijep muškarac čak i bolji.
A ja želim biti žena, nesavršena žena, koja odgovara toj ludoj vrsti ljubavi u našoj vlastitoj vrsti bajke, ili u samo našem – sretni do kraja života.
Ona koja je zapetljana, ona koja je stvarna.
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!