Osude prema ženama

Koja su moja ženska prava, koja su moja ljudska prava. zaslužujem li dostojanstven život kao žena? Sve do prije nekoliko godina, bila sam uvjerena da se strašne stvari poput genitalnog sakaćenja, prisilnog braka, ubojstva iz časti, feticida ženske djece događaju u zemljama Bliskog istoka, Indije.

Mislila sam da je kombinacija fundamentalizma, religije i tradicije utjecala na loš položaj žena. Kolege su mi govorili da smo mi, u Europi sretne i da smo zapravo privilegirane. Međutim, sustav i realnost nama, ženama svakodnevno dijele šamare i udarce.

Reproduktivna prava

Kontracepcijska sredstva su ograničena, edukacija o vlastitoj seksualnosti je svedena na dvije krajnosti maksimalnu suzdržanost ili pretjerani promiskuitet. Sjećam se dobro, dok sam bila mlada studentica, da sam čula mladiće kako im ne pada na pamet da ožene probušenu curu. Izraz probušena je značilo ona koja je izgubila djevičanstvo, nevinost, čednost, biološki prevedeno ona kojoj je usred seksualnog odnosa puknuo himen.

Naime takvim šovinistima je bio potreban dokaz boli, krvarenja, i mučenja za taj znakoviti prvi put. Jer ništa bez tog dokaza. Podsjetilo me na običaj izlaganja krvavih plahti poslije prve bračne noći i slavlja da je žena bila poštena. Slušajući pjesme s izrazito patrijarhalnim naglaskom, shvatila sam da se nismo makli dalje od pećine i plemena koji su se međusobno ženili. Zapravo, u Europi, Americi je stvar zamaskirana prikrivenom mizoginijom.

Stoga drage žene, koje dolazite iz Sirije, Pakistana, Somalije, mi Europljani/ke vam možemo jamčiti da vaši spolni organi neće biti obrezani dezinficiranom britvicom, ali vam ne možemo jamčiti da vas profesor na fakultetu neće seksualno uznemiravati ili da vas agresivni muškarac u taksiju neće silovati. Ne možemo vam obećati brak bez nasilja. U ovome smo svi jednaki. Svi zemljani u istom patrijarhalnom košu.

Neki baner

Kažu prije je bilo bolje

Govore nam o hrabrim borkinjama iz bivše Juge, o pravima na porodiljini dopust, o pravu na siguran i besplatan pobačaj i čini se kao fikcija za moje uši. Živimo u svijetu gdje žena nema pravo na izbor kada će roditi ili ne, a ako zatraži abortus, patrijarhalne fanatične tetke će joj, u komentaru napisati da treba roditi u polju.

Podsjeća me na vremena, kada su žene okrivljavali ako nisu rodile mušku djecu, ako su im djeca rođena mrtva. U 21 stoljeću žena mora patiti i roditi mrtvo ili bolesno dijete, Mora podnijeti žrtvu, tako sustav nalaže. Ako spomene bolnu kiretažu, predsjednik Sabora će joj reći da taj diskurs nije primjeren za Sabor.

Čini se, barem iz mog iskustva da je svim tim uglednim osobama gadljivo slušati i čitati o nasilju nad ženama, o ženskim patnjama, Neugodno im je slušati o borbi za jednakost spolova za jednako tretiranje i dostojanstven život.

Osude prema ženama 

person wearing an oversized black shirt
Photo by Karolina Grabowska on Pexels.com

Dokle god im bude smetalo događat će se nepravde sa ženskim žrtvama, femicidi, silovanja i suvremena inkvizicija nad ženama provedena od liječnika s prizivom savjesti, od svećenika koji zlostavljaju časne sestre, od bogatih nogometaša, glumaca i redatelja koji zlostavljaju žene, ali je javnost na njihovoj strani.

I što ćemo sad?

Dragi moji, drage moje, educirajte se, pročitajte stajališta obje strane, pa i više. Ne osuđujte, jer ne znate kako je u tuđoj koži. Najlakše je istresti frustracije i izvrijeđati nekoga, optužiti ga i govoriti da sam na njenom mjestu ja bih napravila to i to. Spozna se tek kada se doživi na vlastitoj koži.

Teške trenutke je puno bolje podnijeti i preboljeti kada imate potporu drugih ljudi. Međutim, ako stalno osuđujete druge, tko će vas podržati i stati na vašu stranu? Bit će prekasno za kajanje.

Neki baner