Čitam jutros članak o Britney Spears, koja izdaje ovih dana svoje memoare. U tom članku, navodi se i kako se po Twitteru vode cijele rasprave o tome kako je Justin Timberlake bio pravi kreten prema njoj, koji ju je ostavio preko sms poruke a par mjeseci prije toga ju je navodno natjerao da pobaci. Njeni su fanovi bijesni, i ratuju protiv njegovih fanova, a ja razmišljam o tome kako mnogi od tih celebova, zaista prožive užasne živote. Slava i bogatstvo zaista budu sporedni ili čak i breme, jer jednostavno u sjeni toga, ljudi žive grozno. Postoji i fraza za te moderne veze i pojave “novo normalno.”
S druge strane, u tom ratu fanova primijetim kako su ljudi općenito nesretni sami sa sobom i totalno van fokusa, van vlastitog života i sadašnjeg trenutka jer se prepucavaju oko nečega što se dogodilo prije više od 20 godina. Kao da će prepirka o tome “Tko je bio veći debil u toj vezi?” promijeniti nešto?
Osobno, kad shvatiš da je sve u životu uvijek točno tako kako je trebalo biti i da ni u teoriji nije moglo biti drugačije, onda osjećaš neki mir u svojoj srži i nemaš potrebe ispravljati “krive Drine”, što tuđe, što vlastite.
Nije moglo drugačije. Oboje su donijeli neke odluke koje su ih dovele do raskida. Djetinjastog, nezrelog i čudnog, ali nismo li svi mi bili djeca pa prekidali na čudne načine? Stoga, osuda zaista nema smisla.
Promatram i vaše komentare proteklih tjedana. Izgleda kao da sam baš “upikla” s temama o kojima mnogo promišljam, pa ste se pošteno raspisali. Za oko mi je zapeo komentar na posljednji tekst o prevarama, gdje je jedna pratiteljica napisala kako je razmišljala prije kao i ja, o tome kako ne bi oprostila prevaru, ali je onda vidjela dokumentarac o Davidu i Viktoriji Beckham, pa se predomislila, jer eto oni su uspjeli to prerasti.
I jesu, jer je tako trebalo biti. Jer je ona njemu zaista oprostila ili su zaključili da je za njihove brendove i image bolje da ostanu zajedno. Tko će ga znati? Nije ni važno. Ne možemo sve odnose svesti na jedan primjer. I ne možemo odluke o vlastitom životu donositi na temelju tuđih životnih odluka. Jer možda je njihova ljubav doživjela pravu renesansu nakon njegove prevare. A možda je sve i gluma. To znaju samo njih dvoje.
Konzervativno vs. Novo normalno
Ali primjećujem da se posljednjih godina zagovaraju zaista nakaradni stavovi. S jedne strane imamo užasno velik pritisak konzervativaca koji bi nas da mogu, rado vratili u srednji vijek. S druge strane pretjerani liberalizam, koji to uopće nije, već je notorna glupost u kojoj se sugerira odobravanje svega onoga što baš i nije za odobravanje.
Između ostalog to su i ideologije o tome kako je ljubav izmišljen pojam i ne postoji, pa onda kako treba trpjeti batine i prevare i opraštati, pa onda kako treba legalizirati poligamiju jer je monogamija direktna posljedica izmišljotine zvane ljubav.
Primjer je i objava o nekoj influencerici, rodom Šveđanki udanoj za Amerikanca, koja kaže da joj je jedini posao i cilj u životu usrećiti svog muža, pa joj je sasvim normalno da joj on bira odjeću i da je ona uvijek, citiram “spremna za akciju”, ali isto tako da je posve razumljivo da on kao “Alfa mužjak” ima potrebe, pa tako spava s drugim ženama koje dovodi kući.
Dalje, neću nabrajati. Znate i sami već sve te cirkuse i sve moguće degenerične društvene pojave, stavove i trendove kojima smo izloženi. I koji se serviraju kao “novo normalno” iako s normalom nemaju veze. Na stranu sad nečiji seksualni apetiti, ali zagovaranje žene kao objekta, vlasništva ili čak u neku ruku i roba, i serviranje toga kao poželjnog ponašanja, meni to apsolutno nije.
Zabrinjava što sve te čudnovate pojave, posljednjih godina dobivaju mnogo medijske pažnje i podršku nekog dijela mainstreama, dok s druge strane postoji mnogo mržnje usmjerene prema onima koji zagovaraju balans ili jednostavno rečeno – zdrav razum.
Hejtanje life coacheva i osobnog razvoja
Količina hejta koji dobije bilo tko, tko zagovara zdrav razum i ne petljanje u tuđe živote je osjetna. Osobito ako se baviš osobnim razvojem, ljudi u tebe upiru kao da si klaun, dok svoje osobne postavke ili da se izrazim narodski – smeće, ispred vlastita praga naravno ne vide. Takvima je osobito moderno upirati prstima u drugog samo da se ne bi bavili sobom.
Svi mi živimo posljedice ili plodove svojih misli, stavova i djela. I te posljedice ili plodovi (zaista kako vam draže) ne mogu biti drugačiji no što jesu. Barem ne sad. U ovom trenutku. I zbog toga je naprosto suvišno u sebi zdvajati danima ili čak i godinama što smo mogli drugačije? Ništa. Važno je samo ono što mislimo, osjećamo i radimo sada.
I hoćemo li nastaviti tratiti svoje živote na beskrajne rasprave o tome kako bi drugi trebali živjeti svoje živote? I tko je kriv za okolnosti koje sada žive? Pisala sam o tome u svojim knjigama, kao i svim tim modelima “modernih” odnosa, a knjige možete potražiti ovdje.
Rekli bi mi neki bliski prijatelji da su ove moje bitke s tipkovnicom – uzaludne. Da je društvo toliko propalo i da nema svrhe pisati i pokušati osvještavati ljude da se trgnu. Da ih treba pustiti da nastave tonuti i da bi bolje bilo da to vrijeme posvetim šetnjama ili da jednostavno napravim jednu od onih svojih raskošnih torti.
Međutim, s obzirom na to da znam da svi mi imamo svoju životnu svrhu i da je ono najvažnije za svakog ponaosob, pronaći tu svrhu i služiti i sebi ali i drugima kroz nju, onda odmahnem rukom. Jer je moja svrha pomaganje i kroz pisanu riječ. Znam da ne mogu ispravljati one već spomenute “krive Drine”. Jednako kao što znam da ne mogu mijenjati druge ljude. Ali mogu slijediti svoj put, svoj unutarnji osjećaj. Mogu pisati kad za to osjetim inspiraciju, živeći ovaj trenutak, jer samo taj trenutak zaista imam. Baš kao i vi.
Živi u sada, jer prošlost je prošla a budućnost je tek ideja
Ovaj trenutak je sve što postoji.
Prošlosti nema. Ona je prohujala.
Ono što je bila i što ste vi bili, sad više niste. Osobito ako biste sad neke stvari drugačije. To znači da ste se promijenili, da ste naučili, da ste jednostavno bolji.
I čemu onda u svom srcu i mislima lutati u ono što je minulo?
Zašto si predbacivati? Čemu zdvajati?
Ne možete to promijeniti kao što ni iz tog mjesta ne možete stvoriti bolje sutra. Ne možete iz nesretne prošlosti u blistavu budućnost. Prvo se morate pomiriti s onim što je sada. S onim tko ste.
Ako su Beckhami sad zaista sretno zaljubljeni, mislite li da je to zbog toga što su drvili po prošlosti i pokušavali izbrisati Davidovu aferu?
Ne, to je zato što su se pomirili s tim i s činjenicom da je cijeli svijet saznao. I da cijeli svijet ima svoje mišljenje na koje oni ionako ne mogu utjecati, ali mogu odlučiti kako će dalje. Pa su odlučili. Njihova sadašnjost izgleda lijepo. Barem iz sfere novina i spomenutog dokumentarca. I ako je zaista tako, neka je. I neka im i dalje bude.
Ali oni su primjer kako se pomiriš s prošlošću. Tako da je prihvatiš. Prihvatiš tko si u ovom trenutku i da više nisi osoba koja si bila tada. Ako u sebi pomiriš te dvije polutke, onda stvaraš temelje za sutra. Ali svejedno mislima ne ideš u tu budućnost, u tu drugu krajnost, jer živiš u ovdje i sada. I jedino ovdje i sada možeš drugačije.
Ali ne baveći se drugima, jer dok to radiš ti bježiš od sebe. Već baveći se sobom. Pišući emocije u mali, tajni dnevnik gdje se miriš sa svime što se u tebi skupilo. To je dobar početak.
Ono što radiš svakodnevno – to te deifinira
Znam, mislili ste da će ovo biti neki čudni tekst o celebovima. Ali ovo je samo još jedan tekst o svima nama. O našim svakodnevnim odlukama. O tome tko smo i tko biramo biti i kako biramo živjeti.
Neka je čitatljica na moj tekst o prevari napisala da bi ona ostala i ostatak života tog svog muža “zaje**vala”. A ja sam pomislila, Bože kako bi to tužan život bio.
Koja bi svrha bila nekome se tako “svetiti”? Što bi time postigla, osim produbljivala vlastitu bol?
Ako u ovom trenutku promišljate u istom smjeru, stanite. Stanite sa svim pokušajima osveta i nanošenja boli, vraćanja “milog za drago” i samo dišite. Dišite.
Ne možete ljude mijenjati. Neće ih vaša kazna “opametiti”. Nije na vama da ih preodgajate i da uzimate pravdu u svoje ruke. Niste ovdje da budete tuđi suci. Ovdje ste da pomognete sebi. Stoga pomozite si. Oprostite sebi sve što vas boli i što si zamjerate. Jer to je najvažnije. A onda krenite dalje.
Pustite one druge na miru. Prepustite ih njima sami.
Oni će sami sebi najbolje suditi.
Nitko čovjeka ne nagradi i ne kažnjava bolje, no on sebe sam.
S ljubavlju,
M.
Online program i grupa “Best me”
Dakle, za sve one koji su došli do ovog dijela, slijedi mala najava a to je Online program i grupa “Best me” koja će startati kroz nekoliko dana i za koju se drage moje čitateljice, možete prijaviti tijekom ovog tjedna.
Radi se o grupnom coachingu na teme odnosa i osobnog razvoja, program traje godinu dana, ali možete sudjelovati onoliko dugo koliko vam odgovara, pa makar to bilo samo mjesec dana, koliko traje jedan ciklus. Cijena mjesečnog ciklusa / programa je 15 € a detalji su dostupni ovdje. Veselim se vašim prijavama i radu s vama.
Kako biti žena sa stavom, prepoznati toksične obrasce ponašanja, vlastite nesigurnosti i izgraditi zdrave temelje vlastite ličnosti, opisala sam u svojim knjigama – Duologiji Beskraj: Tama i Svjetlo. Ove knjige i milijuni savjeta u njima pisanih iz osobnog iskustva, dat će ti odgovore na pitanja kako više nikad ne završiti u nekoj ljubavnoj zavrzlami.
Prijave za individualni coaching na temu odnosa putem maila [email protected] a detalji o coachingu, temama i cijenama putem weba marijaklasicek.com. Trenutno aktualne seminare i izazove pogledaj na lionmedia.hr
Poduzetnica, kolumnistica, glazbenica, autorica Duologije Beskraj, hit knjiga o odnosima i samorazvoju, relationship coach te pokretačica i glavna urednica portala Amazonke.com.
Pišem jer volim pisati, jer je to svijet u kojem sama krojim pravila, jer mi je to ponekad bijeg a ponekad odušak. Moja terapija.
Ako ti se sviđa, drago mi je. Ako ne i to je okej. Nismo svi za iste stvari 🙂
Detalji o mom radu i upiti za coaching na marijaklasicek.com