Oči su mu zaiskrile kada je ugledao svoju Hercegovinu. Iz svoga sela je otišao kao bijeda, kao najjadniji od najjadnijih a sada se vraća kao gospodin, kao pukovnik, ma kao aga. Zaplakao je kada ju ugledao onaj kamen. Zaplakao je kada ga je ovo proljetno sunce obasjalo, kada je ugledao da i u jeku rata njegov narod radi, bar ono malo što je ostalo, što nije otišlo za Slavoniju.
Bunari su bili skoro pa prazni, konji su se od prošlogodišnjeg kada jedva vukli a krave se davale manje mlijeka nego li žena kad rodi. Pričao narod da je jedna žena u Posušju držala svoje mlijeko skoro četiri godine da prehrani svoju djecu. Zamisli na što život dođe, žena i krava se izjednačile. Tužno i surovo. Govorio jedan hodža u Nevesinje kada je čuo za ovu priču da kod ljudi samo žena zaslužuje spomenik a kod životinja krava. Kad su ga upitali zašto, odgovorio je da od svih bića koje Bog stvori samo ženi kod ljudi i kravu kod životinja čovječanstvo može zahvaliti svoj ostanak i opstanak. To su, veli, hraniteljice i čuvarice čovječanstva. Bijaše skoro pred Ljubuškim vratima kada ugleda postrojenu četu od 70 vojnika. Sa svake strane puta po tri reda držeći zastavu Austrougarske i njegove satnije. Htjedne suza da mu pođe ali zastade u grlu da zadrži autoritet. Crven, bijeli, plavi na desnoj strani, lijevo zelena boja pomiješana sa crvenom, a na dnu napisano: Jači od kamena, ljući od poskoka – Pavlovi vojnici.
Dođe sa svojim lipicanerom do Austrougarske zastave, siđe, nakloni se te je poljubi a svoju pozdravi vojničkim pozdravom, napravi pregled vojnika te stavši na čelo povede vojsku ka Čerinu, glavnom sjedištu Kotora Broćanskoga. Bijaše tamo na župi fra Anđelko kojega Pavle pozna-vade dugo godina. Želio se ispovjediti i predati Bogu raport a imao je i zašto. Čudna bješe Pavlova ispovijed. On bi samo micao usnama a fratar bi ga gledao. Kada bi završio rukom bi pokazao da je gotov i svoj blagoslov odrješenja fratar bi mu dao. Da je fra Anđelko znao kakve je igrice po Austriji igrao mili i nijemi Pavle prije bi ga đavlu dao nego li oprost udijelio. Dođe Pavle na Čerinsko brdo gdje stajaše crkva posvećena Stipanu prvo-mučeniku, posjede vojsku u fratarski vinograd i uputi se u župnu kuću. Kad ga fratar vidi onako obučenog, zagrli ga i izljubi a Pavle ga povede u ispovjedaonicu. Kako se fratar prekriži i započe sveta tajna tako Pavle progovori: U ime Boga samilosnoga tražim oprost svih grijeha. Fra Anđelko od dragosti, i ne upitavši ništa ga dade a Pavle izađe i povede vojsku ka Mostaru.
Nastavit će se…
Ante Luburić
Mi smo redakcija APortala – regionalnog online magazina za modernu ženu ali i svakog osviještenog modernog muškarca, a Vi trenutno čitate članak s našom 5+ preporukom! 🙂
Pišemo, istražujemo, kreiramo, iznosimo mišljenja ali rado saslušamo i Vaša! Svoje radove i upite možete nam poslati na mail [email protected] dok detalje o tome kako slati radove možete pročitati ovdje.
Mi smo uvijek tamo gdje počinje priča! Pridružite nam se!
