People pleasing – ili kako izgubiti svoj identitet dok udovoljavaš drugima

Kako raskrinkati people pleasing poremećaj?

Biti ljubazan prema ljudima iz iskrene želje i poriv za udovoljavanjem ljudima pod svaku cijenu svakako nije isto. „Dobročinitelji“ danas znaju djelovati pod alibijem people pleasinga čime se svakako udaljavaju od onog što zaista jesu. I onog što zaista žele. Znaju li uopće što zaista žele? Znaju li uopće tko zaista jesu? People pleasing, ako nije dijagnoza, svakako je sindrom mentalnog stanja pojedinaca.

Kako prepoznati people pleasing sindrom?

U nesposobnosti da se kaže ne.
U slaganju sa svime i svakim.
U strahu od odbijanja.
U čestom ispričavanju.
U preuzimanju krivice i kad je nema.
U izbjegavanju suprotnog mišljenja.
U izbjegavanju sukoba pod svaku cijenu.
U potrebi za tuđim odobravanjem kako bi se osjećali dobro.

Na sve navedeno uvijek sam reagirala s nepovjerenjem. Prije svega, iz razloga da je nemoguće da se slažemo uvijek sa svime. Osobe koje klimaju na sve nisu my kind of people. Ipak, postoje ljudi koji se svjesno ili nesvjesno tako ponašaju.

Razlozi za navedene obrasce ponašanja mogli bi ležati u prošlim traumama i iskustvima, vlastitim nesigurnostima, niskom samopouzdanju ili control-freak porivima.

Zašto je važno raskrinkati people pleasing obrasce ponašanja?

Gore navedeni sindromi upućuju na mentalna stanja poput tjeskobe ili anksioznosti, raznih poremećaja ličnosti ili pak codependency poremećaj, odnosno poremećaj suovisnosti u odnosima.

People pleasers, osim straha od odbijanja, žele udovoljiti svima zato što zauzvrat žele odobravanje i potvrdu kako bi se osjećali dobro. I naravno, neminovno, ako ne prime zauzvrat ono što im treba – nerijetko se nađu u ulozi žrtve. Dok su oni požrtvovno radili sve da udovolje, druga strana to ne radi za njih.

I tu nastane prava životna drama. Uloga žrtve – check. Suovisnost u odnosu – check. Nesigurnosti – check. Potisnuta pasivno-agresivna potreba za kontrolom drugog – check. U svakom slučaju, tu ispliva na površinu da people pleasing nema baš previše veze s dobrotom i ljubaznošću koliko s osobnim neizliječenim obrascima i traumama.

Empatija kao alibi

People pleasers često djeluju i pod razvikanim opravdanjem empatije. Empatija naravno može biti predivna i korisna osobina. Ako se ne koristi kao alibi za postizanje osobnih zadovoljstava iz nezdravih razloga.

Kako to zna biti u slučajevima people pleasinga. Pod parolom empatije, people pleaser, upada u odnose u kojima mu nije mjesto da razriješi sukobe koji nisu njegovi. Svoju svrhu i ulogu, dobrobit i zasluge uvijek je riskantno tražiti u tuđim životima.

Ujedno, često je to i pokazatelj da svrhu, ulogu, dobrobit i zasluge ne nalazite u svom životu. Kad se ogule svi slojevi dobrih namjera, people pleasing se opet svede na to da nema baš puno veze s dobrotom, ljubaznošću, pa čak ni s empatijom u svom pravom značenju.

People pleaser traga za vlastitim dobrim osjećajem koji proizlazi iz tuđih reakcija na njegova/njezina djela. Previše je tu ovisnosti i manipulacije da bi pričali o nečem zdravom i iskrenom kao što je dobrota.

Život kao laž

People pleasing se danas koristi možda čak više u pohvalnom smislu pa vidim da pojedinci nemaju problem s priznanjem:

A, ja sam ti people pleaser. Želim da svima bude dobro. Želim im ugoditi.

Aha. Sve je to lijepo dok se ne postavi pitanje: A, zašto? Što to kod tebe ne valja da imaš potrebu popraviti sve drugo? I kad se ogule svi slojevi odgovora, dolazimo do tog da je people pleasing jednostavno tehnika kojom se kroz druge žudi doći do dobrog osjećaja vrijednosti i priznanja.

Vjerujem da nema u tome ništa pohvalnog nego isključivo alarmantnog. Iz tog naprosto vrište:

nedostatak autentičnosti,
sabotaža vlastite volje i istine,
nedostatak vlastite vrijednosti,
nedostatak poimanja sebe,
nedostatak istine, općenito.

Nema ničeg iskrenog u osobi koja neprestano klima glavom na sve, koja se ispričava kad nije kriva i koja ne govori ne kad je ne. Kad pomislite ili kažete da ste people pleaser, zapravo priznajete da živite laž. Sad ne zvuči tako pohvalno, ha?

Uvrede i povrede

Također, ponosno samoprozvani people pleasing pojedinci, odlikuju se i s nevjerojatnom osjetljivošću na suprotna mišljenja od vlastitih, što naposljetku rezultira uvredom. Osjetljivost na različita mišljenja i na neispunjena očekivanja od drugih upravljaju njima.

Nakon što su se toliko trudili ugoditi i zadovoljiti sve i svakog, ako zauzvrat prime neočekivano nazad, uvreda i povreda su neizbježne. Također je i uloga žrtve. I suovisnost. I sjenčanje vlastitih nedostataka uz izoštravanje tuđih „pogrešaka“.

Granice, granice, granice

Jako je važno razgraničiti dobrotu od people pleasing sindroma. Jako je važno raskrinkati iskrenu ljubaznost od potrebe za potvrdom i odobravanjem zauzvrat. Stoga, jako je važno postaviti granice. Granice ako imate people pleaserse u životu. Granice ako ste sebe prepoznali u ulozi people pleasera.

Nema ničeg dobrog u odvajanju od sebe sa svrhom približavanja nekom drugom. Nema ničeg ljubaznog u punjenju tuđe čaše jer naprosto ne znate čime bi napunili svoju. Nema ničeg dirljivog, altruističnog ni osjetljivog u empatičnoj manipulaciji tuđih osjećaja i tuđe priče. Nema ničeg zdravog u hranjenju i žudnji za nečijim ili svačijim odobravanjem. Nema ničeg istinitog u porivu udovoljavanja svima i svakome. Stoga, pri susretu s ovim obrascima, mogu samo reći: granice, granice, granice…