Ovo je priča o Jurici. Jurica je osnovao firmu, jer mu je dodijalo da radi kao konj, a živi kao prosjak. Mlad je, zdrav i radišan, a po struci je keramičar. Jurica misli da će mu biti bolje ako bude radio “za sebe”, jer svi kažu da je bolje kad si “sam svoj gazda”. Da li je bolje ili gore, Jurica će vrlo brzo otkriti!
Jurica nema pojma o poduzetništvu, nije se potrudio da prije osnivanja firme skupi znanje i ne shvaća da je velika razlika između njegovog “logičkog” zaključivanja, lovačkih priča njegovih prijatelja i stvarnog poduzetništva. Jurica je dakle “jučer” postao poduzetnik, a ja ću ga pratiti kao mentorica i poslovna savjetnica na trnovitom putu kojim je krenuo potpuno nepripremljen, što čini glavnina mladih hrvatskih poduzetnika.
Dakle, da vidimo što sve čeka Juricu na njegovom poduzetničkom putu…
-Registrirao sam firmu.
-Ma da?! Super!
-Malo se brinem. Hoćeš mi pomoći?
-Hoću, ali pod određenim uvjetima.
-Koji su to?
-Potpisat ćemo ugovor koji uređuje naš odnos.
-Zašto?
-Zato da ti mogu legalno soliti pamet!
-Ali nemam još novaca da te platim.
-Za tebe ću ovaj put raditi pro bono.
-Hm….ok…i puno ti hvala!
-A sad idemo raditi! Imaš ti dijete, Jurica?
-Imam.
-Eto ga! Sad imaš i firmu i dijete, a to ti je isto!
-A baš je isto!?
-Na vlas isto, prijatelju! Svoje dijete čuvaš, štitiš, učiš o njemu i s njim, dobro ga hraniš da ti bude zdravo, trudiš se da ga lijepo odgojiš, želiš mu pomoći da izraste u dobrog i poštenog čovjeka, ulažeš u njega svoje znanje i svoj novac i ništa ti nije teško učiniti za njega, je li tako?
-Naravno da je!
-Ako se na isti način budeš ponašao prema svojoj firmi, ništa ne brini, sigurno ćeš uspjeti!
-Kad bi bar bilo tako jednostavno!
-Ali jednostavno je! Vidi, ako kradeš svom djetetu mlijeko, zapiješ novac za njegovu odjeću i nikad se s njim se poigraš, odrast će ti u kržljavo, neuhranjeno i asocijalno biće. Isto je i s firmom! Ako firmine novce trošiš za svoje privatne potrebe, to ti je kao da svom djetetu kradeš mlijeko.
Dakle dragi Jurice, prvo pravilo poduzetništva glasi: firmin novac nije tvoj novac.
Par dana kasnije, zove me Jurica veselo!
-Ej, a jel’ bi mogao uzeti mobitele na svoju firmu?
-Kakve mobitele? Za koga?
-Pa za mene i ženu, a uzeo bi i za mamu ona nam čuva Klaru, pa da budemo u vezi.
-Ne može!
-Zašto?
-Zato što ne može! Još nisi ništa zaradio, a i da jesi ne možeš kupovati stvari i usluge koje nisu vezane za poslovanje!
-Ali…
-Ali, što? Hoćeš li uzeti voće koje treba pojesti tvoja Klarica i dati svojoj mami da pojede? Nećeš, znam! Onda nemoj potkradati niti svoju firmu!
-Pa nije to potkradanje! Firma je moja!
-Nego što je? Da si zaposlenik u mojoj firmi, bi li ti palo na pamet da kupuješ mobitel za ženu ili za brata, koji ne rade u mojoj firmi?
-Pa ne bi.
-Onda se nauči ponašati prema svojoj firmi kao da radiš u mojoj! Ti si u svojoj firmi samo zaposlenik na radnom mjestu direktora, za to dobiješ plaću i moraš stvarati prihod, a ne smišljati troškove!
-Ti si bezobrazna!
-Jesam li?! Ja sam bezobrazna jer ti govorim stvari koje ti se ne sviđaju, a ti nisi bezobrazan dok pokušavaš potrošiti lovu koja nije tvoja, niti si je zaradio?!
-Ali svi to rade! Ne znam nikoga tko ima svoju firmu, a da nije uzeo mobitele i pretplate za svoju obitelj!
-Znaš što? Ideš mi a nerve! Ne rade to svi, nego rade svi s kojima si ti pričao! Oni kojih je u našoj zemlji malo, a s kojima očito nisi komunicirao- to ne rade!
-Ti si malo luda!
-A ti si puno kvaran i prilično neuk, da bi bio poduzetnik!
-Znači, ne mogu?
-Možeš, ali ne smiješ!
-Cccc…
-Samo cokči! Pitao si da ukradeš novac svojoj firmi i još cokčeš? Od kad je ok da kradeš zato što kradu i oni s kojima piješ kavu?
-Auh….nisam znao da će to biti tako…
-Kao izvršni direktor, možeš odmah napisati odluku da raskidaš suradnju sa mnom, pa onda kradi iz svog poslovanja koliko god hoćeš!
-Ali kako ti to zoveš krađom, ako je i firma i sve što je u njoj moje??
-Vidi ovako! Ti si vlasnik firme i imaš pravo da imenuješ izvršnog direktora. Ti si samodopadno imenovao sebe, iako nemaš poduzetničkog iskustva i uopće nisi dobar kandidat za to radno mjesto. No, vlasnik firme ima pravo imenovati i razriješiti direktora, ima pravo raspolagati s dobiti nakon što ju oporezujemo, ima pravo i dužnost tražiti izvještaje o poslovanju isključivo od direktora i ima dužnost da se ne pojavljuje u firmi! Direktor je odgovorna osoba koja mora brinuti o svim aspektima poslovanja i redovito izvještavati vlasnika.
-Doobro, ali to sve sam ja!
-Točno! Ti kao direktor koji vlasniku odgovara za poslovanje, želiš ukrasti neku lovu iz firme i kupiti mobitele?! Što bi napravio da si samo vlasnik firme u kojoj si imenovao Tomu da bude direktor i odgovara tebi kao vlasniku za poslovanje, pa Tomo odluči kupiti s novcima od tvoje firme, na primjer haljinu i cipele svojoj ženi? Bi popizdio??
-Naravno da bi!!
-E, super! Sad idi van i razmisli o Tomi i o sebi!
Jurica nije ozbiljno shvatio prvo pravilo poduzetništva!
Nastavit će se….
Pišem jer mi je to najjeftinija psihoterapija, jer me veseli druženja s vama, jer mi je dosadno na semaforu ili u redu za blagajnu, jer me bocnuo netko kome sam morala ili htjela prešutjeti…pišem jer je to moj način da izrazim svoje mišljenje ili stavove, koji bi me žuljali da ne izađu iz mene. 🙂
Ime Viktorija Herak izabrala sam iz ljubavi i poštovanja prema svojoj baki, to je bilo njeno ime. Bila je sitna, plaha i dobrodušna. Znam, reći ćete da ja sve to nisam, ali svejedno…jako sam je voljela i ona je obilježila moje djetinjstvo. Upravo zato što je njen život bio u velikoj mjeri težak i nepravedan, željela sam da njeno ime i dalje živi. Svakako zapamtite da je život lijep, da ljubav ne boli, da je smijeh ljekovit! Zloba je štetna za jetru, a patetika… patetika je tek tihi ubojica duše.
