Pokrenut portal Psiha.hr

Pokrenut portal Psiha.hr s ciljem osvještavanja šire javnosti o psihijatrijskim bolestima, ali i s ciljem destigmatizacije oboljelih.

Ozren Podnar, je izvršni urednik portala Psiha.hr. Autor je brojnih izvrsnih članaka, diplomirani je anglist i hispanist, novinar, urednik i publicist. Dugogodišnji je dopisnik inozemnih i naših medija. Objavio je na tisuće članaka sa zdravstvenom tematikom i suradnik je brojnih portala. Ljiljana Pavlina je glavna urednica portala. Bila je na čelnim pozicijama brojnih medija. Novinarski zanat je ispekla u Jutarnjem listu i Slobodnoj Dalmaciji. Ozren je napisao knjigu o Dinamu, a Ljiljana jedan dobro prihvaćen roman, dok drugi piše i ima ugovor s izdavačkom kućom hena.com.

U realizaciji pomažu suradnici: kolumnistica Ksenija Kušec koja je inače književnica, novinar Mirko Božić i novinarka Vanda Bezmalinović. Psiholozi Petra Malešević, Zrinka Sever, Dina Čarija, Sanja Mršić, Ivan Salečić i drugi, od kojih su neki stalni suradnici, povremeni. Najmarljiviji operativac je akademska slikarica Sonja Pavlina, koja osmišljava kampanje i uređuje vizualno svaki uradak.

Kako je došlo do pokretanja vašeg portala Psiha.hr? Čija je on bio ideja i kako ste je realizirali?

Ljiljana: Naš portal psiha.hr je internetski magazin o mentalnom zdravlju, psihijatriji i psihologiji. Pokrenuli smo ga kolega Ozren Podnar i ja početkom srpnja prošle godine, nakon višemjesečnih priprema. Ideja je Ozrenova, on je osmislio i koncept, a ja sam kao operativac odradila ostalo: izabrala sam ime portala, osmislila njegov izgled što je dizajner Mirko Miličić (MM studio) u potpunosti shvatio i odradio je vrhunski posao.

Riješila sam programiranje sa stručnjacima iz tvrtke Uprise, prijavu u Vijeće za elektroničke medije itd., odnosno sve ono bez čega je pokretanje portala nemoguće, a nije vidljivo samim čitateljima. Bilo je puno posla, ali rezultat je prema našem mišljenju vrhunski.

Kome je vaš portal namijenjen?

Ozren: Naš portal je namijenjen ponajprije ljudima koji trpe od psihijatrijskih bolesti i njihovim bližnjima, od kojih mnogi ne razumiju što je snašlo njihovog roditelja, dijete, sestru, bračnog druga ili prijatelja, ali i svima onima koje naše teme zanimaju. A to bi, uzevši ukupnu situaciju u obzir, zapravo mogli biti svi.

Sve je, primjerice, pogodila pandemija, odnosno prateće mjere koje su nas dodatno udaljile, zaključale nas i pojačale ionako narušeno mentalno zdravlje onih koje muči besperspektivnost, nemogućnost napredovanja po poštenim pravilima, nestanak srednjeg sloja, siromaštvo, korupcija… a onda su se na zaključanost nakalemili i potresi u Zagrebu i okolici, pa na Banovini, zastoj u obnovi i na koncu rat u Ukrajini. Kako netko reče, još nam „fale“ skakavci, zli vanzemaljci ili udar asteroida i možemo svi na vječni počinak. Stanje je doista teško.

Kakvo je mentalno stanje naše nacije?

Ljiljana: Stanje nije dobro, a nije izgledno da će poboljšanje nastupiti u bliskoj nam budućnosti. U našem je društvu jako puno onih koji pate od psihijatrijskih bolesti i stanja. Zato mi čitatelje nastojimo educirati kako bi ih prepoznali i potaknuli ih da potraže pomoć.

Želimo skinuti stigmu sa psihijatrijskih bolesti i pokušavamo rasvijetliti primjerice depresiju, bipolarni poremećaj, anksioznost, ovisnosti, poremećaje hranjenja, spavanja i ličnosti, seksualnu disfunkciju, demenciju, shizofreniju i sve ostalo što spada u mentalno zdravlje. Uslijed stresnih okolnosti kao što su Domovinski rat, privatizacijske nepravilnosti, siromašenje slojeva društva i prirodne katastrofe, spomenute su bolesti teže pogodile Hrvatsku nego mnoge druge europske države.

Prije desetak godina struka je procijenila da četvrtina našeg stanovništva ima najmanje jednu psihijatrijsku bolest. Uzimajući u obzir sve navedeno, rekli bismo da ih je danas 30 posto ili više, od kojih mnogi nisu dijagnosticirani, ne primaju nikakvu terapiju niti mogu računati na razumijevanje okruženja. Pribrojimo li bližnje oboljelih, procjenjujemo da sadržaji našeg magazina neposredno zanimaju tri četvrtine hrvatskog stanovništva.

O čemu najviše pišete?

Ozren: Na stranicama našeg magazina možete čitati o snalaženju u svakodnevnim životnim problemima i zahtjevnim situacijama kao što su obrazovanje, posao, slobodno vrijeme, obitelj, ljubav, druženje i drugo. O psihijatrijskim bolestima, uključujući dijagnosticiranje, terapije, samopomoć i prevenciju, o smetnjama spavanja, prehrane, samokontrole i spolnosti. O aktualnim istraživanjima i otkrićima na području psihijatrije i psihologije, o alternativnoj medicini, autogenom treningu, jogi, tehnikama meditacije, neurolingvističkom programiranju itd.

U planu nam je čvršće povezivanje s institucijama i djelatnostima koje pružaju bilo koji oblik pomoći za psihijatrijske bolesti i stanja.

Što mislite, koliko mediji utječu na rast individualne i kolektivne svijesti o mentalnim poremećajima?

Ljiljana: Mediji su sedma sila. Znači, oni utječu na oblikovanje mišljenja konzumenata, na njihove životne preferencije, na sve segmente života. Pozitivni mediji pružaju korisne informacije, savjetuju, obrazuju. Ima i medija koji plasiraju lažne vijesti, bave se propagandom itd., no mi nismo u toj skupini. Mislimo da smo zapravo medij s misijom. Ta misija je destigmatizacija osoba koje trpe od psihijatrijskih poremećaja te edukacija svih dionika društva.

Čak smo izradili i edukativne brošure za djecu i mlade o mentalnom zdravlju koje ćemo u narednom periodu učiniti dostupnim većem broju osoba u najranjivijoj dobi. U prilog tom našem angažmanu govore brojna istraživanja sa zabrinjavajućim podacima o porastu depresije, anksioznosti, poremećajima prehrane i ostalim mentalnim tegobama među najmlađima.

Zbog alarmantnog porasta broja suicida među najmlađima, više ne smijemo gubiti vrijeme već im se moramo obratiti na njima razumljiv način. Moramo im pomoći osvijestiti problem i ponuditi im konkretna rješenja. Mi smo napravili iskorak prema rješenju i nećemo stati na tome. Imamo još pregršt ideja kako pomoći zajednici.

Koliko je briga za mentalno zdravlje prisutna u javnom diskursu i medijskom prostoru?

Ozren: Svakim je danom sve jača svijest o nužnosti pomoći svim dobnim skupinama kako bi se uspješnije i bez osude okoline nosili s problemima i s poremećajima koje možda već imaju. Sve je više onih koji o tome javno progovaraju i drago nam je da ta svijest jača. Postoje i brojne udruge koje građanima pružaju podršku. Imamo i kvalitetne institucije i klinike no da bi im se ljudi javili, treba ih ohrabriti da to učine. To je taj rad na destigmatizaciji, čime se mi vodimo.

Kad postane uobičajeno potražiti pomoć za poremećaje vezane uz mentalno zdravlje, kao što je to normalno ako vas boli, primjerice, noga, moći ćemo reći da su stvari otišle u dobrom smjeru. Nitko se neće čuditi ako potražite pomoć kad slomite nogu, ali ako vam je, figurativno rečeno, slomljena duša, možete se susresti s osudom okoline koja prema mentalno oboljelima ima brojne predrasude.

Koliko ste otvoreni za suradnju s drugim autorima?

Ljiljana: Otvoreni smo za suradnju s drugim autorima, napose sa stručnjacima, psiholozima i psihijatrima. Ali ,i s novinarima koje zanimaju „naše“ teme. Nužno bi bilo jednako poimanje podloge psihijatrijskih bolesti i stanja, a to je da je njihova podloga biološka, kao i razumijevanje da su lijekovi i drugi biološki zahvati često neophodni.

Dio naše i svjetske javnosti ne shvaća da su mnoge psihijatrijske bolesti i stanja uzrokovani narušenim biokemijskim i neurofiziološkim procesima u mozgu. Misli, emocije, raspoloženja, snovi, sjećanja – sve su to sto posto proizvodi rada našeg mozga.

To je visoko funkcionalan organ razvijen tijekom stotina milijuna godina evolucije. Ljudskom rodu nije nitko iz „viših sfera“ udahnuo dušu. Tko misli da naša vrsta funkcionira po ezoterijskim principima ili po volji nekog božanstva, stoji na nama oprečnim pozicijama.